Glumački studio splitske Playdrame prekjučer je izveo sjajnu tragediju Krvava svadba. Njezin je tvorac najveći španjolski pjesnik 20. st. i ništa lošiji dramatičar, Federico Garcia Lorca. Šarolika je glumačka postava, predvođena svojom mentoricom Petrom Kovačić, odigrala sjajnu, uvjerljivu i nadasve profesionalnu izvedbu. Ivana Bandalo, Milenka Brekalo, Petar Jaman, Gordana Krasnić, Ante Milić, Margarita Mladinić, Leo Murgić, Luka Šamadan, Jurica Škalabrin, Mile Škalic i Antonija Škorput pokazali su ono što se rijetki usude reći naglas – neki se s talentom rode, neki ga bruse i iznad svojih mogućnosti, a nekima ni Akademija ne pomogne. Amaterski glumci svojem su projektu pristupili krajnje ozbiljno, što tema i zahtijeva.
Lorca svoju tragediju gradi na iznevjerenim očekivanjima i osveti. Vjerenik i Vjerenica planiraju vjenčanje, na krilima Vjerenikove zahtjevne majke i Vjereničina pragmatična oca. Nastavljanje loze i materijalna stabilizacija prvi su razlozi ugovaranja braka, što mladi naizgled ravnodušno prihvaćaju. Međutim, Vjerenica još pati za svojom prvom ljubavi, sada nesretno oženjenim Leonardom. Njegova jadna žena kao da sluti raspad braka, a buntovni Leonardo odvodi Vjerenicu sa sobom. Povrijeđeni Vjerenik olazi u osvetnički pohod u kojemu Vjerenica u istoj noći ostaje i bez ljubavnika i bez muža.
Tragičnost likova možda se i najviše očituje u njihovim „titulama“ – oni se nedovoljni i nevrijedni imena, obični proizvodi zaostala društva koje nameće socijalne i obiteljske podjele. Žena je stroj za rađanje, muškarac pater familias, a majka – majka mudrost. Njihova su razmišljanja ograničena i stereotipna, što užasno kolidira s divljim strastima i srcima koja teže ispunjenima svojih želja. Sjajna je simbolika krvavocrvena plašta na leđima Vjerenice u trenutku kad njime kao mrtvačkim pokrovom sklanja tijela svoga muža i ljubavnika. Najtragičnije je u svemu što drama nosi pouku u kojoj su za ispunjenje svih želja nužne žrtve, i to krvave.
Što se same izvedbe tiče, posebno treba pohvaliti scenski pokret i vještu okretnost pri svadbenim plesovima, kao i diskretnu glazbu koju su izvodili sami glumci. Radnja je bila predvidiva, ali dinamična i napeta. Osim izvrsno odigrane uloge sveprisutne i nametljive majke (Gordana Krasnić), istaknut ćemo dvije sjajne mlade djevojke koje su bile nositeljice tragedije obitelji: Margaritu Mladinić u ulozi Vjerenice i Ivanu Bandalo u ulozi Leonardove ostavljene žene.
Glavna glumica Margarita Mladinić o predstavi i čitavom projektu imala je samo riječi hvale: – Za ovu smo se izvedbu pripremali od rujna, u sastavu koji se nije poznavao, s usponima i padovima, s trenucima kriza za koje nismo znali hoćemo li ih prebroditi, ali uspjeli smo i preponosna sam na sve. Iako je trema bila vidljiva, izvukla je ono najbolje iz nas, vidjelo se koliko nam je stalo da ovaj projekt uspije. Sudeći po reakcijama publike, Lorca je bio pun pogodak, a naš se trud isplatio. Hvala svim mentorima i suradnicima, mnogo ih je dalo svoje vrijeme i emocije za uspjeh ove predstave, a najviše hvala Petri Kovačić i Elvisu Bošnjaku. Potrudit ćemo se nastaviti raditi ono što najviše volimo, najbolje što znamo.