Jučer je u 57. godini života preminuo je skladatelj i tekstopisac Davor Juraga. Obilježio je glazbeni opus brojnih klapa, kao što su Tomislav Bralić i klapa Intrade, Tedi Spalato, klapa Fortica, Nas Quatros, Morbin, Godimenti, Ragusavecchia, Kurnati, Dalmatino… Surađivao je i s izvođačima i autorima kao što su Petar Dragojević, Alen Nižetić, Marina Tomašević, Ksenija Varvodić–Periš, Filip Dizdar, Dragica Gulin, Marijan Monić, Dino Petrić…
Biranim riječima od njega se oprostio prijatelj i kolega glazbenik Pjero Mirić.
Otišao je Davor.
Čovjek osebujnog karaktera, poseban, drugačiji, kako u svojim melodijama i stihovima, tako i u životu. Za Davorove prekrasne pjesme znaju mnogi, za stihove kojima je vješto i na samo njemu svojstven način, koristeći se lokalnim pojmovima - maslinama i škurama, burom i jugom, portima i škojima, znao dočarati one bezvremenske i bezdimenzionalne univerzalne osjećaje - ljubav, samoću, mir, ljuljajući ih na prekrasnim melodijama. Siguran sam kako će ga tek žiri vremena svrstati tamo gdje mu je i mjesto - među najveće dalmatinske šansonjere. Davor je bio čovjek koji je iskreno volio život, gotovo sa dječačkim sjajem u očima radujući se detaljima, onim malim stvarima za koje često znamo reći kako ih se moramo naučiti voliti kako bi bili sretni, a nikad se ne naučimo.
Davoru je ta radost življenja i radovanje ''malim stvarima'' bilo urođeno, a dojma sam da je na kraju ipak živio nesretno - i bio nesretan. Neumoran borac na strani slabijih i potlačenih, uz bok "običnih'' i ''malih'' ljudi u bitkama za koje svatko zna kako su unaprijed izgubljene. Ožiljke iz takvih bitaka je do kraja nosio dostojanstveno i sa stilom koji je bio i postao dio njegovog šarma. Ipak, umoran od beskrajnih plovidbi olujnim morima stvarnosti, u potrazi za ljubavlju i mirom, murterski Corto Maltese otplovio je zauvijek - nadam se na neko bolje mjesto.
Svima onima koji su ga voljeli želim izraziti najiskreniju sućut, a posebno njegovoj kćerki Adeli koju je obožavao i na koju je bio neizmjerno ponosan. Draga Adela, možeš biti ponosna kakvog tatu si imala.
