Kloriranje vode za piće standardna je i globalno rasprostranjena metoda dezinfekcije koja učinkovito uništava bakterije, viruse i ostale patogene mikroorganizme. Ovaj postupak drastično je smanjio učestalost teških bolesti poput kolere, tifusa i dizenterije, što ga čini jednim od najvažnijih javnozdravstvenih otkrića u modernoj povijesti. Međutim, sve je više znanstvenih istraživanja koja upozoravaju na moguće dugoročne zdravstvene posljedice konzumacije klorirane vode.
Klor je snažan oksidans koji se dodaje vodi kako bi uništio opasne mikroorganizme. Njegova najveća prednost je to što osigurava tzv. rezidualnu dezinfekciju, što znači da ostaje prisutan u vodi dok putuje od postrojenja za pročišćavanje do kućnih slavina, štiteći je od naknadne kontaminacije. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) postavila je sigurne granice koncentracije klora u vodi za piće na 5 mg/L kako bi se osigurala učinkovitost, ali i minimizirao rizik od neželjenih nuspojava.
Jedan od najvećih promotra znanosti, astronom Korado Korelvić, o ovoj temi govorio je na početku emisije Explora koju možete pogledati ovdje:
Zdravstveni rizici dugotrajne konzumacije klorirane vode
Iako je klor u dopuštenim količinama siguran za ljudsku konzumaciju, dugotrajna izloženost može izazvati određene zdravstvene tegobe. Istraživanja su pokazala da visoke razine klora u vodi mogu iritirati dišne puteve i uzrokovati pogoršanje simptoma kod osoba koje pate od astme ili kronične opstruktivne plućne bolesti (KOPB). Osim toga, osjetljivi pojedinci mogu primijetiti suhoću i iritaciju kože te crvenilo očiju, piše Atlas Scientific.
Jedna od najvećih zabrinutosti vezanih uz kloriranje vode su nusprodukti koji nastaju tijekom ovog procesa. Kad klor reagira s organskim tvarima prisutnima u vodi, stvara spojeve poznate kao trihalometani (THM) i halogenirane octene kiseline (HAA). Istraživanja sugeriraju da dugotrajna izloženost ovim kemikalijama može povećati rizik od određenih vrsta raka, posebice raka mokraćnog mjehura i debelog crijeva.
Mnogi korisnici vodovodne mreže primjećuju specifičan okus i miris vode koji se pripisuje prisutnosti klora. Ova pojava nastaje zbog kemijskih reakcija klora s ostalim spojevima u vodi, pri čemu nastaju hlapljive tvari koje mogu davati neugodan okus ili miris. Iako promjena okusa ne znači da je voda nesigurna, može umanjiti želju za njenom konzumacijom, što kod osjetljivih skupina poput djece i starijih osoba može rezultirati smanjenim unosom tekućine.
Jedan od ključnih problema vezanih uz kloriranje vode je stvaranje nusproizvoda dezinfekcije. Osim trihalometana, tu su i druge kemijske tvari poput bromata i halogeniranih spojeva, za koje se istražuje njihov dugoročni utjecaj na ljudsko zdravlje. Neki znanstveni radovi sugeriraju da kontinuirana izloženost ovim spojevima može biti povezana s povećanim rizikom od respiratornih tegoba, problema s jetrom i bubrezima te čak i mogućim reproduktivnim poremećajima.
Postoje li sigurnije alternative?
Zbog potencijalnih rizika koje nosi kloriranje, sve više vodoopskrbnih sustava istražuje alternative za dezinfekciju vode. Jedna od njih je kloramin, spoj klora i amonijaka koji se koristi u nekim sustavima jer proizvodi manje nusprodukata od slobodnog klora. Međutim, kloramin može uzrokovati koroziju cjevovoda i povećati sadržaj nitrata u vodi, što može predstavljati poseban rizik za dojenčad i trudnice.
Druge metode, poput ozonizacije i UV dezinfekcije, smatraju se ekološki prihvatljivijima jer ne ostavljaju kemijske ostatke u vodi. Ozon je izuzetno učinkovit u uklanjanju bakterija i virusa, ali ne pruža dugotrajan zaštitni učinak poput klora. UV zrake pak uništavaju DNA mikroorganizama, ali ne djeluju ako se voda kasnije kontaminira u cjevovodu.
Kako ukloniti klor iz vode kod kuće?
Za one koji žele izbjeći konzumaciju klorirane vode, postoje različite metode filtracije koje učinkovito uklanjaju klor i njegove nusproizvode:
- Aktivni ugljeni filtri – najučinkovitiji su u uklanjanju klora i trihalometana. Dostupni su u obliku vrčeva s filtrima, slavinskih nastavaka ili sustava za cijelo kućanstvo.
- Prokuhavanje vode – 15 do 20 minuta ključanja uklanja slobodni klor iz vode, ali ne i druge potencijalne kontaminante.
- Ostaviti vodu da odstoji – klor je hlapljiv i prirodno će ispariti ako voda stoji u otvorenoj posudi 24 sata.
- Dekloracijske tablete – koriste se za brzo uklanjanje klora i često se koriste u akvaristici i pivarskoj industriji.
Iako je klor neizostavan u osiguravanju čiste i zdravstveno ispravne vode, rastuća zabrinutost oko njegovih dugoročnih učinaka na zdravlje potaknula je istraživanja alternativa i metoda za smanjenje nusprodukata dezinfekcije. Pravilna regulacija, filtracija i osviještenost korisnika ključni su faktori u postizanju ravnoteže između zaštite od bolesti i minimiziranja potencijalnih zdravstvenih rizika, piše Atlas Scientific.
U konačnici, odluka o tome kako se voda tretira uvelike ovisi o lokalnim izvorima vode, infrastrukturi i zakonodavnim okvirima. No, sve više potrošača traži dodatne informacije i rješenja za optimizaciju kvalitete vode koju konzumiraju svakodnevno.
