Partija je Kantun u ropotarnicu povijesti.
Misto lipih uspomena, picavanja, prvih i zadnjih sastanaka, ljubovanja, karanja, misto jutarnjeg čitanja tiskane štampe i posljednji Bastion Getana je jučer zatvorio vrata. Da je Neno prodao prostor, zasićen novim trendovima u staroj gradskoj jezgri, kojima se nije htio pokoriti, vec i cipli u splitskom portu znaju.
Jučer se u tih 28 metara kvadratnih slila bujica ljudi i njihovih emocija. Marču funebru Kantunu, toga prvog jesenjeg dana nije pokvario ni besplatan alkohol koji je Neno, da se oduži svojim vjernim gostima točio, jer se nehotično razbilo svega dvije čaše, ni kiša koja je neutješno plakala nad oronulom Palačom jer je zatvaranjem ovog kultnog mjesta izgubila još jedan razlog da joj se domaći ljudi zimi vrate.
Neni nisu nikad u ovih 15 godina rada trebale nekakve odluke o komunalnom redu da ga se upozori kako decibeli smetaju njegovim susjedima, stoga je i ovoga puta u 23 sata izgasio glazbu i polako se počeo opraštati od svojih tužnih čestitara.
Na moje pitanje hoću li nešto napisati za kraj, samo je odmahnuo rukom, uz tek malu napomenu - “život ide dalje, samo napiši da novin vlasnicima želin svu sriću i zahvali se svima koji su došli”.
I tako je dana 23. rujna 2019. naš Neno obrisao zadnji stol, ugasio svjetlo i finalno zatvorio vrata Kantuna kako bi otvorio mjesto naknadnim pričama i legendama kojima se ovaj grad hrani.
