Papa Franjo umro je jutros u 89. godini života nakon što se posljednjih mjeseci borio s bolešću pluća. Franjo će biti upamćen po svojoj skromnosti (na početku pontifikata zlatni je križ zamijenio metalnim), po prilagodbi na svijet društvenih mreža i interneta, ali i po kontroverznim stavovima o pitanjima koje muče katolike, pogotovo Hrvate.
Papa Franjo, koji je za života često izazivao pažnju svojim otvorenim i neposrednim izjavama, ostavio je i snažan trag u vezi s pitanjem ukazanja u Međugorju. Premda nikada nije izravno osporio mogućnost da su se ukazanja doista dogodila, s oprezom i dozom skepse govorio je o njihovom intenzitetu i učestalosti u godinama koje su slijedile nakon početaka 1981.
"Ja sam osobno zločestiji, više volim Madonu – majku, našu majku, a ne Madonu voditeljicu odjela koja šalje poruke svakog dana – izjavio je jednom prilikom, naglašavajući kako ukazanja pripadaju privatnoj sferi te da ih ne bi trebalo pretvarati u javni spektakl.
Njegove riječi, koje je prenio i The Guardian, izazvale su svojevremeno različite reakcije, osobito u Bosni i Hercegovini, gdje katolici čine oko deset posto stanovništva, a Međugorje je središte snažnog religijskog turizma. Papa je otvoreno izrazio sumnju u vjerodostojnost čestih ukazanja:
"Ta navodna ukazanja nemaju pretjeranu vrijednost, to je moje osobno mišljenje – rekao je, dodavši: "Pa tko misli da bi Djevica bilo kome rekla: 'Dođi sutra u isto vrijeme na isto mjesto, imam novu poruku za tebe'?
No, nije sasvim isključio mogućnost da se nešto izvanredno doista dogodilo u prvim danima:
"Kada je riječ o prvotnim ukazanjima djeci, izvješće manje-više kaže da se istraga o tome treba nastaviti. Njih treba razdvojiti od kasnijih navodnih ukazanja", pojasnio je tada.
Stavovi o Međugorju bili su dvojaki
2013. Franjo je kazao kako "Gospa nije šef pošte koji bi svaki dan slao poruke", ne spominjući tada izravno Međugorje. Ipak, 2017. priznao je duhovnu snagu tog mjesta, rekavši: – Ljudi idu tamo i obraćaju se. Ljudi susreću Boga, mijenjaju svoje živote.
U svibnju 2019. službeno je dopustio organizaciju hodočašća u Međugorje, što je bio važan znak priznanja duhovne dimenzije toga mjesta, unatoč zadržanoj institucionalnoj suzdržanosti prema samim ukazanjima.
Podsjetimo, papa Benedikt XVI. osnovao je 2010. posebnu komisiju za ispitivanje autentičnosti ukazanja. Prema njenim zaključcima iz 2017., prvih sedam dana ukazanja može se smatrati autentičnim, dok ostatak zahtijeva daljnje ispitivanje.
Papa Franjo je 2017. imenovao poljskog nadbiskupa Henryka Hosera za posebnog izaslanika za Međugorje. Nakon njegove smrti, tu je zadaću preuzeo nadbiskup Aldo Cavalli. Hoser je svojevremeno upozorio i na pojavu kriminalnih skupina u Međugorju, no istaknuo je i najveću vrijednost toga mjesta: – Najveće čudo Međugorja su ispovijedi.
Prošle godine Papa je službeno dopustio hodočašća u Međugorje, ali nije priznao ukazanja
Prošle godine je vatikanski Dikasterij za nauk vjere objavio da Međugorje ima status "nihil obstat" (nema protivljenja), što znači da ondje dopušta duhovnu pobožnost zbog njezina "pozitivnog ploda" za katolike. Dokument Dikasterija za nauk vjere, koji je odobrio papa Franjo, ne govori o nadnaravnosti ukazanja, ali priznaje obilne duhovne plodove vezane za župu-svetište Kraljice Mira.
Dakle, Papa nije priznao Gospina ukazanja u Međugorju, ali dopustio je katolicima hodočašća u Hercegovini zbog pozitivnih plodova koji su u proteklih 45 godina od tamo izniknuli.
"Pozitivni se plodovi očituju ponajviše kao promicanje zdrave prakse života vjere u skladu s tradicijom Crkve. Dogodila su se brojna obraćenja ljudi koji su otkrili ili ponovno otkrili vjeru; povratak ispovijedi i sakramentalnoj pričesti, brojna pomirenja supružnika i obnove bračnoga i obiteljskoga života"
Da zaključimo, nasljeđe pape Franje u vezi s Međugorjem ostaje dvostruko: s jedne strane kritičko i oprezno prema fenomenu učestalih ukazanja, a s druge duboko uvažavajuće prema duhovnom iskustvu milijuna vjernika. Njegov pristup otvara prostor i vjeri i razumu – ostavljajući vrata otvorena i za osobnu pobožnost i za daljnje crkveno razlučivanje.
