U hladnijem dijelu godine nad Jadranom, kao i nad drugim dijelovima Sredozemlja, prevladava sniženi tlak zraka. Naime, Sredozemno more je tada toplije od ohlađenoga euroazijskog kopna, nad kojim dominira prostrana kontinentalna anticiklona, pa se u Sredozemlju uspostavi područje sniženoga tlaka zraka - i stoga nije neobično da ciklone i na Jadranu nastaju upravo od listopada do travnja. U siječnju i veljači, dvama najhladnijim mjesecima, Jadransko se more dovoljno ohladi da se uspori inače živa ciklonalna aktivnost u hladnijem dijelu godine, a i anticiklona, koja tada dominira središnjom i istočnom Europom, često tih mjeseci pruži ogranak prema Jadranu. Stabilno vrijeme, s obiljem sunca, zna tada potrajati i duži niz dana. Promjena nastaje početkom ožujka, kad se atmosferska cirkulacija mijenja zbog sve duljega dana.
Danas smo svjedoci globalnih klimatskih promjena koje ne zaobilaze ni Hrvatsku - i iskusni pomorci kažu da vrijeme nije kakvo je nekoć bilo. Da bismo vidjeli je li se uistinu toliko promijenilo, vraćamo se 800 godina u prošlost. U Trogiru se nalazi katedrala Sv. Lovre, sagrađena u 13. stoljeću, čiji je zapadni portal - djelo majstora Radovana iz 1234. godine - najmonumentalnije djelo romaničko-gotičkog stila u nas. Životnošću i realizmom posebice se odlikuju reljefi sa simboličnim prizorima mjeseci: prosinca, siječnja, veljače, ožujka i travnja. Ti su reljefi vjeran prikaz klimatoloških i običajnih obilježja trogirskog područja, pa i cijelog Jadrana u srednjem vijeku, tako da je u kamen uklesanim spoznajama o vremenu tog doba Radovan zaslužio naslov prvoga hrvatskog klimatologa!
Na portalu je prikazom najzastupljeniji i najdetaljnije obrađen mjesec ožujak. Reljef prikazuje mladića u rimskoj vojničkoj odori s plaštom koji vijori na vjetru - kao i valovita kosa Eola, boga vjetra iz čijega roga vjetrovi pušu prema plaštu. Time je pučki meteorolog izrazio osnovna obilježja ožujka, mjeseca čestih vjetrova, uključujući i 'tri marčane bure'. Možemo stoga zaključiti da se osnovna obilježja klime na Jadranu nisu bitno promijenila ni nakon mnogo stoljeća.
OŽUJAK, CIJELI U PROLJEĆU
Ožujak je, klimatološki gledano, prvi proljetni mjesec: Zemlja se na putanji oko Sunca postavlja u položaj koji omogućuje da sunčeve zrake (i u našim krajevima) dopiru pod sve okomitijim kutom. Trajanje dana i noći sve se više izjednačava, da bi se oko 20. ožujka, kad se Sunce nađe okomito nad ekvatorom, omjer potpuno izjednačio. Time nastupa i astronomsko proljeće, dok je klimatološko nastupilo već 1. ožujka; naime, meteorolozi smatraju da se ožujak ni djelomice ne može svrstati u zimske mjesece, pa se cijeli proglašava proljetnim - jer u njemu ima puno više obilježja proljetnoga nego zimskog vremena.
Globalna atmosferska cirkulacija nad Jadranom u ožujku (i travnju) je na svojevrsnoj prekretnici. Naime, dok zimi prevladava strujanje s hladnoga europskog kopna prema Sredozemnom moru i Atlantiku - pogotovo kada se uspostavi postojana i snažna sibirska anticiklona - ljeti, uspostavom azorske anticiklone, stvari teku suprotno, te preko naših krajeva prelazi struja zapadnog i sjeverozapadnog smjera; međutim, u ožujku cirkulacija potaknuta sibirskom anticiklonom slabi i prestaje, a polako se uspostavlja azorska anticiklona. Tada, dok se ta dva sustava 'bore za prevlast' nad našim područjem, možemo očekivati česte i zamjetne promjene vremena. Osim spomenutih dviju anticiklona valja spomenuti i sredozemne ciklone, koje se u ožujku stvaraju izrazitije nego u siječnju i veljači. Na putu prema istoku često prelaze i preko naših krajeva, uzrokujući pritjecanje toplijeg i vlažnijeg zraka s juga, uz naoblačenje, oborine, zatopljenje i vjetrovito vrijeme. Ali, kako ponekad i 'dovuku' osjetno hladniji zrak iz polarnih krajeva, mogu uzrokovati povratak zimskog vremena - pa zasniježi i na udaljenim otocima. Upravo zbog svojih naglih promjena, pučki meteorolog za aktualni mjesec u nekim krajevima Hrvatske koristi izreku "ožujak - luđak".
Iako ne spada među kišovitije mjesece, u ožujku prosječno bude više oborina nego u siječnju ili veljači. Dva su razloga tome: ožujak ima dva ili tri dana više od veljače, a i 'promet ciklona' bogatiji je nego u prethodnomu mjesecu. Prosječna količina oborina u ožujku smanjuje se od sjevernog Jadrana prema jugu: tako u Rijeci prosječno padne 105 mm, a u Šibeniku samo 60 mm. U Dubrovniku prosječno padne 100 mm, što znači da je krajnji jug Dalmacije opet nešto bogatiji oborinama, dok se manjak kiše na srednjem i južnom Jadranu u odnosu na sjeverni objašnjava rjeđim 'seobama' ciklona preko tih dijelova jadranskog područja. Ciklone znaju glavninom prijeći i zapadnije od Hrvatske, ili sa zapadnog Sredozemlja prijeći preko sjevernog Jadrana dalje na sjeveroistok Europe, pa tako Dalmacija dobije znatno manje oborina nego sjeverni Jadran. Ni snijeg nije isključen, osobito uz obalu sjevernog Jadrana, pri prolasku genovske ciklone (sa središtem nad jugom Italije ili u srednjem/južnom Jadranu), pogotovo ako raspored atmosferskih sustava nad europskim kopnom urodi dotokom hladnoga zraka sa sjevera.
MJESEC BURE - I MAGLE
Srednje mjesečne temperature u ožujku još su relativno niske - variraju od 8,5°C na sjevernom Jadranu do 12°C na dalmatinskim otocima. Ipak, ožujak je prvi mjesec u kojem se osjeća porast temperatura u odnosu na zimsko razdoblje, što se osobito odnosi na dnevne - pod utjecajem već snažnoga Sunčevog zračenja one se penju i preko 15°C, a ponekad i iznad 20°C. Primjerice, u Šibeniku je temperatura zraka 23. ožujka 1977. dosegnula ljetnih 26,2°C! Temperatura mora, zbog fizikalnog svojstva vode, ne raste jednako brzo, a kako se i kopno grije mnogo brže od mora, dnevne će temperature u ožujku biti više uz obalu nego na otvorenomu moru. Jutarnje temperature zraka ne rastu tako brzo kao dnevne, iako se i u njihovom statističkom prikazu zamjećuje odmak od jutarnjih temperatura u siječnju i veljači.
TRI MARČANE BURE
Anticiklonalnu buru često najavljuje planinska 'kapa': hladni se zrak diže uz sjevernu stranu planine, vlaga u njemu se hladi i dolazi do ukapljivanja vodene pare, pa se iznad viših planina uz obalu stvori bijeli oblačić. Napredovanjem hladnoga zraka taj oblak često 'proguta' planinski vrh i tada možemo očekivati dolazak jake bure. Na Jadranu je najpoznatija velebitska burna kapa, a može se zamijetiti i nad drugim planinama poput Kamešnice (vidi se u procjepu između Kozjaka i Mosora), Biokova itd.
Pučka vjerovanja uz ožujak vezuju tri 'marčane bure' - što ima temelja u činjenici da je ožujak jedan od najvjetrovitijih mjeseci na Jadranu, a bura najčešći vjetar. Pučki meteorolog čak predviđa i tri datuma u ožujku u kojima se bura javlja, ali su oni različiti u pojedinim krajevima. Osobito često se navode 7., 17. i 27. ožujka, a ponegdje - na srednjodalmatinskim otocima - 7., 14. i 21. ožujka. Te 'prognoze' treba uzeti s rezervom jer se dogodi da tih dana bura uopće ne zapuše, pa i da izostanu sve tri marčane bure. Jer, ožujak je razdoblje složenog prijelaza zime u proljeće, a lokalna gibanja u sklopu opće atmosferske cirkulacije nisu jednaka svake godine. Inače, na širemu splitskom području bura prosječno najčešće i najjače puše u prvoj dekadi ožujka, a najrjeđe u drugoj. Opet je česta krajem treće dekade, kad se jave jača, ali kratkotrajna zahlađenja.
