Za Hrvate je, bez sumnje, Božić najljepši obiteljski blagdan. Za kršćane je to blagdan kada se slavi rođenje Kristovo, a prosinac, je vrijeme ljubavi i darivanja kako često volimo nazivati period uoči Božića. Običaji proslave Božića u Dalmaciji su raznoliki, a sežu čak od 4. stoljeća. Tako su se razvili običaji poput kićenja božićnog drvca, odlaska na Ponoćku, priprema obilja hrane i pića, a ni ne izostaju ni božićni pokloni ispod jelke. Svi ti običaji, a ima ih mnogo, imaju za cilj želju za blagostanjem, dobrim urodom, mirom, napretkom i najvažnije dobrim zdravljem.
Još jedan neizostavan običaj Dalmatinaca na Badnjak je kićenje božićnog drvca, kao i izrada jaslica.
Kićenje bora datira iz 16. stoljeća u Njemačkoj, a u našoj zemlji ovu naviku poprimili su najprije u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Prvi bor u Splitu okićen je vjeruje se 1895. godine, a kitio se vrpcama, jabukama, orasima, kruškama i svijećama. Običaj je bio da se na Sv. Lucu otrgne grana neke voćke i stavi u vodu da procvate, a potom bi se kitila kuglicama od tijesta.
Danas u pak ukrase zamijenile kuglice, lampice, trakice u raznim bojama, a na vrh bora se stavlja zvijezda repatica koja predstavlja Betlehemsku zvijezdu - simbol rođenja Isusa. Ispod ukrašenog bora se postavljaju jaslice koje su načinjene od drva, gipsa, stiropora, ovisno o mašti. Figurice koje se postavljaju u jaslice i oko jaslica simboliziraju Svetu obitelj: Isusa, Mariju i Josipa. Tu su još i anđeli, pastiri, životinje, tri kralja, slama ili mahovina. Dok se kiti božićno drvce i izrađuju jaslice pjevaju se ili slušaju božićne pjesme, a Dalmacija se zasigurno može pohvaliti brojnim pučkim pjesmama koje nagovještavaju rođenje malenog djetešca Isusa u jaslama na slamici i koje se stoljećima prenose s koljena na koljeno. Kada se završi s ukrašavanjem drvca i jaslica, ukućani se najčešće okupe oko stola kako bi blagovali večeru.
No, kako je uopće nastao taj običaj?
Njihova povijest seže u daleko 13. stoljeće kada su, prema legendi, nastale sasvim slučajno kada je Franjo Asiški odlučio uprizoriti žive jaslice. Tijekom srednjeg vijeka, koji karakterizira velika posvećenost Crkvi u svakodnevnom životu, izvodili su se igrokazi koji su prikazivali Isusovo rođenje.
Došli su na ideju da za slavlje Badnje večeri i polnoćku pripreme jaslice sa slamom te dovedu vola i magaraca jer je sam Franjo bio veliki ljubitelj životinja. Te su noći stanovnici iz okolnih mjesta s bakljama u rukama koje su im osvjetljavale put pjevajući pohitali prema spomenutoj špilji i oduševili se čitavom pričom, napose Franjom koji je čitao dijelove Evanđelja koji se odnose na Isusovo rođenje.
Postoji i druga verzija priče koja kaže da su za jaslice najzaslužniji isusovci. Navodno su oni postavili prve jaslice u današnjem smislu 1560. u svom kolegiju u Coimbri (Portugal), a prve jaslice u crkvi načinili 1562. u Pragu. Njihov vrhovni poglavar Claudio Acquaviva 1591. izdao je službeno dopuštenje da se mogu podizati jaslice u isusovačkim kolegijima i crkvama, a njih su navodno slijedili ostali crkveni redovi.
Vjernici zgroženi
Ipak, moramo priznati, kako u današnje vrijeme, Božić sve više postaje komercijalni praznik. Posebice u većim gradovima, zanemaruje se postavljanje jaslica te se umjesto njih pod bor stavlja Orašar, pokloni i druge figure koje ne simboliziraju religiju. A pomno osmišljene jaslice i istinski duh Božića polako blijede.
Tome svjedoče i prizori iz trgovačkih centara koji su brojni dio kupaca zgrozili.
Naime, prisjetimo se ovogodišnjih Olimpijskih igara u Parizu. Katolike je razbjesnila, kako su je protumačili, "drag queen parodija Posljednje večere" na otvorenju Olimpijskih igara u Parizu. Riječ je bila o točki koja se vrtjela oko modne piste, postavljene na mostu preko Seine, koja je ujedno bila postavljena i kao stol. Uz razne modne ikone, manekenke i plesače, u točki su sudjelovali i drag queenovi, a jedna od osoba u skupini nosila je zlatnu "krunu" koja je podsjećala na aureolu kakva se može vidjeti na prikazima Isusa Krista ili Djevice Marije. Brojni katolici su ovo protumačili kao provokaciju, a zgražanje je trajalo danima.
Ista situacija, događa se i nekoliko dana prije Božića. Naime, u trgovačkim centrima su se pojavile figurice Svete obitelji, koje su mnogi okarakterizirali nakaradnim i zastrašujućim.
Na službenim stranicama Gospe Sinjske podijelili su fotografiju jedne od takvih figurica. "Što vidite i koga predstavlja ova figura?', napisali su uz fotografiju.
„Mi smo katolička zemlja i ne smijemo to dozvoliti. Sve one koji stavljaju u prodaju u svojim objektima treba kazniti“, „I tako uvijek zamaskiran u pobožnost, Sotona zavodi mlake. Najdraže mu je kad se koristi likovima i citatima iz Sv. Pisma. Zato treba imati širom otvorene oči“, „Majko mila,šta je ovo!“, „Bože sačuvaj“, nižu se zgroženo komentari.
„Zastrašujuće je i neprepoznatljivo“
Za komentar smo upitali i svećenike iz župe Gospe Sinjske.
„Naši župljani upozorili su nas na božićne figure koje se prodaju u velikim centrima. Kada su došli kući iz trgovine ostali su razočarani što su kupili. Lice figurica je neprepoznatljivo, ima izraz koji ulijeva strah“, kažu nam iz župe Gospe Sinjske.
Smatraju kako prevelika komercijalizacija, ali i proizvodnja božićnih figurica u trećim zemljama svijeta gdje, kako tvrde, kršćanstvo gotovo i ne postoji, dovela do ovoga da se prodaju figurice u kojima nema duhovnosti ni božićne ljepote.
Unatoč spomenutom, iz župe kažu kako je Crkva puna vjernika koji traže drugačije došašće i Božić.
„Raduje nas spremnost naših vjernika koji rano ustaju i odlaze na mise zornice. To je i duhovna žrtva za susret s Isusom za čiji se rođendan pripremamo“, kažu nam.
Za kraj su uputili poruku svim vjernicima.
„Vratimo se duhovnim vrijednostima! Kada je u središtu Isus, otvoreni za Njega, otvaramo se i za ljude uz sebe. Motivirani smo činiti dobra djela. Ispunjeni Božjim mirom i mi donosimo mir. Ovakav Božić nam je potreban. Nije ga teško pronaći. Potražimo u Bogu, a ne samo u komercijalnom“, zaključili su iz Župe Gospe Sinjske.
