Srijeda je, 8:30 na satu. Preda mnom asfalt naše autoceste, sjaji pod prvim zrakama jutarnjeg sunca. Iz Splita sam krenula rekli bi, ranije, jer kava se popit mora. Put me vodi južnije, prema jednom tajanstvenom, malom selu smještenom podno stjenovitih padina Biokova, tamo gdje se planina spušta u kamenitu dolinu, a o tišini ne treba pisati. Već ju doživjeti. Vožnja teče glatko, cesta vijuga...
Nakon tridesetak minuta vožnje, preda mnom se ukazuje žuta tabla s natpisom Zagvozd. Izlazim na naplatne kućice, a u retrovizoru, skretanjem lijevo, autocesta nestaje. Neposredno prije sjevernog ulaza u tunel Sveti Ilija, skrenula smo desno na križanju označenom putokazima.
S ravne, široke ceste prelazim na uži, zavojiti pravac koji vodi prema srcu Dalmatinske zagore; selu Donji Rastovac, smještenom u podnožju planinskog masiva. Miran i postojan, kao da čeka. Spreman za još jednu priču. Recimo, za početak jednu. Iako... što li se tek sprema?
Put me vodi u zaseok Šute, malen i skroman, smješten tik podno Biokova, gdje su dani još uvijek isprepleteni s pričama i sudbinama starih obitelji. Put me odveo u Donji Rastovac kojeg čine obitelji sljedećih prezimena Lončar, Serdarević, Gavran, Dujmović, Šuta i Žugo.
Odatle, iz tih kamenitih, ali srčanih krajeva, vuče korijene kandidat za gradonačelnika Split iz redova Hrvatske demokratske zajednice, Tomislav Šuta.
Zastajem na trenutak da fotografiram tablu na ulazu u Donji Rastovac. Nastavljam prema Šutama gdje susrećem gospođu srednjih godina. Na spomen Tomislava, zastaje na trenutak, a zatim s blagim osmijehom počinje pričati, najprije o njegovom djedu.
- Kad je otiša u zasluženu mirovinu, did mu se vratia u Rastovac. Ima je blago, sićan se da je drža koze. A i Tomo je ka dite zna dolazit kod njega, dok je did još bija živ. Sićan se tih dana, bilo je lipo vrime, selo puno života - priča nam gospođa koju smo susreli u Donjem Rastovcu točnije na kraju Šuta, pokazujući rukom u smjeru stare kuće.
- Imaju dvi male sobe, did je sam nadoziđa. Polako, kako je moga, zid po zid, sve je to on napravia. Bili su to uvik radišni ljudi, ništa im nije palo s neba. Sve što imaju, stekli su radom i trudom, nikad se nisu bojali posla.Isto će vam potvrdit i stariji od mene, o Zvonku (op.a. otac Tomislava Šute) u selu svak ima samo riči hvale - priča.
Znate li gdje su 'Šutini stanovi'?
Nakon toga, ljubazno nam je pokazala put prema Biokovu, a potom se vratila u svoje odaje. Prošetali smo do posljednjih kuća u zaselku Šute gdje postoji staza koja vodi u planinu. Da smo imali planinarsku opremu, malo više vremena i slobodnije ruke put bi nas naveo u Šutine stanove.
Tamo su nekoć ljudi iz Šutine loze, među njima i Tomislavovi preci, čuvali stoku i provodili ljetne mjesece. Kamene kućice, jednostavne i čvrste, bile su zaklon od sunca i vjetra, a oko njih su još uvijek vidljivi tragovi ognjišta i gustirni s vodom.
Šutini stanovi nalaze se na Biokovu, iznad zaselka Šute u selu Rastovac, jugozapadno od Zagvozda. To su stara pastirska naselja koja su nekad služila stočarima za privremeni boravak tijekom proljeća i ljeta. Ova naselja, poznata kao Biokovska pastirska naselja, svjedoče o tradicionalnom životu ljudi koji su se bavili stočarstvom, sječom drva i vađenjem leda iz ledenica.
Silazeći nizbrdo ulicom, nailazim na još jedan slučajni susret. Laganim korakom, s mirnim pogledom i osmijehom koji je odavao duboku povezanost s ovim krajem, zastaje i pozdravlja nas. U nekoliko rečenica podijelio je gospodin s nama anegdote iz sela. A pričao je s lakoćom, a na spomen kandidata za splitskog gradonačelnika kazuje:
- Mogu vam samo reć da je cila obitelj Šuta, od pradida pa do dida Zvonka i babe Kate, Bog im dao pokoj, bila izuzetno vridna. Tomo se mora ponosit svojim korijenima i lozom odakle potiče - govori nam i srdačno nas pozdravlja.
Okreće se i odlazi polako niz usku cestu sela, kao da nosi težinu i ponos generacija koje su ovdje živjele i ostavile trag.
Nismo se dugo zadržavali jer nas je čekao jedan dogovoreni susret. U podnožju sela, u divno uređenoj kući s pogledom na Biokovo, dočekali su nas Ankica i Rade, teta i tetak Tomislava Šute. Povratnici iz Kanade.
"Kao dite, Tomislav je bio jako povezan s mojom majkom"
U razgovoru koji je tekao bez žurbe, prisjećali su se starih vremena, obiteljskih zgoda, pa i Tomislavovih dolazaka u selo još dok je bio dijete.
- Tomislav mi je od brata sin. Zvonko je preminuo prije dvije godine - emotivno će.
- Kao dite, Tomislav je bio jako povezan s mojom majkom – prisjeća se Ankica, s blagim osmijehom koji otkriva koliko joj ta sjećanja znače.
- Uvik je pita, istraživa, sve ga je zanimalo. Govoria bi: 'Baba, šta je ovo… a šta ono?' Nikad nije staja. Moja mater bi se smijala i zvala ga advokat. Kaže: '‘E moj mali, ti ćeš bit advokat'. Cilo vrime ju je ispitiva, nije mu ništa moglo promaknit.
- Malo prije nego je umrla, a umrla je prošle godine u trećem misecu, ona je njemu ispričala sve što nikad nikome nije - kaže Ankica tišim glasom, spuštajući pogled na trenutak.
- Prošla je i Bleiburg, i svašta u životu. A Tomislavu… Njemu je otvorila dušu. Sve mu je ispričala, i on je to snimija. Svaku rič.
Zastane na tren, kao da i njoj same naviru slike i emocije.
- Znala je ona tada da će Tomislav to čuvat i razumit. I stvarno, bilo joj je važno da on to zna. Nije to bilo samo za priču, nego da ostane. Za familiju, za one šta dolaze - iskreno će.
Razgovor nas vodi kroz uspomene, a kad se spomene otac, Ankici zaiskri u očima. Sjeća ga se jasno, kao čovjeka je iza sebe ostavio trag.
- Čitavi Stobreč zna mog oca, on je bija radnik – kaže ponosno.
- Prekopao je Stobreč na svojim rukama, radio kanalizaciju i sve što je trebalo - govori nam.
O političkom angažmanu Tomislava Šute
Kad sam povela riječ o političkom angažmanu Tomislava Šute, na licu naše sugovornice pojavljuje se ozbiljnost, ali i ponos. Govori otvoreno, bez zadrške, s dubokim uvjerenjem i osobnim uvidom u njegov karakter. Ipak, tko li mu je bliži od tete.
- Vjerujem da bi Tomislav puno više doprinija Splitu nego njegov protukandidat. Nemam ništa protiv nikog, a za Tomislava, kojeg znam kao malo dijete, mogu samo reći da je uvijek bio i ostao svoj i uporan. Upornost je njegova velika vrlina - priča nam.
- A i moji nećaci Mate i Božo, su isto za svaku pohvalu. Dok je Tomislav bio u školi, oni su počeli raditi s bagerima – kaže s ponosom.
Ističe da su svi jednako odgojeni, da budu vrijedni, pošteni i uvijek spremni pomoći.
Prisjetila se i jednog slučajnog susreta s radnikom vodovoda, dok je Tomislav još bio direktor VIK-a. Upitala ga je koliko dugo radi u firmi, a on joj je odgovorio da već dugo godina radi tamo. Kad je dotakla temu direktora, radnik je bez oklijevanja imao samo riječi hvale i to sve bez da je znao da su u rodbinskom odnosu.
- Rekla sam mu da mi je to od brata sin. On je rekao ovim riječima 'jedini direktor koji je isplatio sve plaće' - govori nam.
"Politika treba biti o konkretnim rješenjima, a ne o vrijeđanju i prozivanju obitelji"
Smatra da u politici ne bi trebalo ulaziti u privatne stvari (op.a. spominjanje obitelji, javno prozivanje članova obitelji...).
- Politika treba biti o konkretnim rješenjima, a ne o vrijeđanju i prozivanju obitelji– kaže te dodaje:
- Tako se ne gradi povjerenje niti se pomaže ljudima.
Kad je došao 'red' na tetka Radu Serdarevića, nije dvojio. Bez zadrške se prisjetio punca i njihove obiteljske priče jednostavno, ali s puno poštovanja.
- Punac je bio radnik kakvog nije bilo. To je čovik koji je otišao s 14 godina iz Šutića kod sestre koja je u to vrijeme služila kod ministra Smodlake. Vratio se sa ženom i djecom. Ne mogu se sitit, je li 1968. ili 69. kupio zemlju u Stobreču i sagradio prizemlje i prvi kat - priča nam Rade.
- Radna i vridna obitelj. HDZ-ovci od početka, Zvonko je isto bio u HDZ-u i da prošetate Zagvozdom i pitate o njemu virujem da bi čuli samo riči hvale. Tako i danas Tomislav. Vjerujemo u njegovu pobjedu - naglašava.
Pitali smo se na koga Tomislav najviše liči, u smirenosti i ponašanju?
- Na moju mater, svoju babu Katu –odmah odgovara Ankica i nastavlja:
- Nije ona puno govorila, ali kad bi nešto rekla, te su riječi imale težinu - kazuje nam za kraj.
S njezinim riječima složio se i Rade, kao i njih troje iz sela koji su znatiželjno pratili razgovor.
Pozdravili smo se s Ankicom i Radom, puni dojmova i još jedne potvrde koliko korijeni znače ljudima. Njihove riječi nisu bile izgovorene samo kao podrška za jednog političara i u datom trenutku kandidata za gradonačelnika, već priznanje jednoj lozi, životima koji su građeni na radu, poštenju i obitelji.
Čovik se poznaje po djelima
Iako su naši sugovornici iz Donjeg Rastovca različitih generacija i iskustava, svi su se složili u jednom: Vjera u Šutinu pobjedu ne nedostaje. Njegovi sumještani i blizak rod vide ga kao čovjeka koji zna što znači rad, skromnost i pripadnost, i baš zbog toga mu žele uspjeh.
I za kraj: Tamo, pod Biokovom, još uvijek vrijedi ono staro: čovik se poznaje po svom djelu i po onima koji za njim govore kad sam ne traži da bude govoren.
