Svi barem jednom osjetimo „vjetar života“. Mnogi su veoma duboko pustili korijenje tamo gdje su rođeni i najjači vjetar ne može iščupati to korijenje.
Dok se neki prepuste „vjetru života“ i odlete u nove gradove, nove države, ali uvijek ostane, tamo daleko, mali dio korijena koji im hrani dušu da ne usahne.
Upravo se to dogodilo gospodinu Peri. Svima u Splitu poznati Pero Makedonac i kako kažu: „Onaj čovjek ispod Marjana, što rukama briše boli u leđima i nogama.“
Čovjek velikog srca
Gospodina Peru život je doveo u Split, kako kaže vjerovao sam u bratstvo i jedinstvo, ali se veoma brzo zaljubio u lijepu Dalmatinku koja mu je rodila dva sina.
Primio me je kao predsjednik Makedonskog kulturnog centra Split, jer ne želi na prvo mjesto staviti svoj posao.
- Davno sam otišao iz moje Makedonije, ali svakodnevno mislim na nju. Ruke hrane moje tijelo, a ova udruga koja pomaže mojim Makedoncima, moju dušu - kazao nam je.
Uveo me u prostoriju društva prepunu slika i knjiga kojima žele pokazati bogatstvo svoje zemlje, na licu mu se vidio veliki ponos i ljubav prema svakoj fotografiji koja se tu nalazi. Nisam ni sjela, već je ispred mene bila travarica Mastika, ulio je malo sebi i nazdravili smo za naše dvije prekrasne zemlje. Objasnio mi je da je to rakija lozovača, ali dok se peče ubaci se koromač. Nisam neka alkoholičarka, ali priznajem da mi je lijepo klizila niz grlo. U opuštenoj atmosferi počeli smo razgovor.
- Prvo što želim poručiti mojim Makedoncima, jer sam predstavnik makedonske nacionalne manjine za Splitsko-dalmatinsku županiju, da se jave na našu stranicu https://popis2021.stat.gov.mk ili u društvo, Ulica bana Josipa Jelačića 4. Ovu godinu u Makedoniji je popis stanovništva, a ovdje mogu dobiti obavijesti kako se upisati - poručuje im Pero.
Gospodine Pero, dok gledam sve ove slike oko sebe, sjetila sam se pogiblje vojnika makedonske nacionalnosti ispred Banovine početkom devedesetih. Baš bih voljela da nam kažete par rečenica o tom teškom periodu naših dviju domovina.
- Da, njega je ubio srpski oficir 6. svibnja 1990. godine jer je znao da ide rat i želio je zavaditi naša dva naroda. Taj ubojica Saše Gešovskog je istog trenutka pobjegao u Srbiju. Mi smo u međuvremenu organizirali spašavanje Hrvata iz Makedonije da Srbi ne stvore još veću mržnju između naša dva naroda. Pošto je Srbija bila zatvorena, prevozili smo vojnike preko Bugarske, Rumunjske i Mađarske. Uspjeli smo neke spasiti i brodom Sv. Duje, koji je vozio jednom tjedno iz Drača (Albanija) za Split. Moj makedonski narod već trideset godina želi da se stavi bar mala spomen-ploča na mjesto Sašinog ubojstva. On je prvi Makedonac koji je poginuo u Domovinskom ratu. Nadam se da će nas nova splitska vlast primiti na razgovor u vezi naše želje, a i imamo velikih problema sa strujom, jer nas sedam udruga je na istom mjerilu. Teško se dogovoriti, da vam dalje ne govorim, jer možete zamisliti kada sedam ljudi žive zajedno, a ovdje je sedam udruga - opisao nam je.
Prije par godina posjetila sam jednu vašu smotru, moram odati priznanje, bila je posebna ugodna atmosfera.
- Da, to svi kažu koji sudjeluju bilo gosti ili domaćini, a gledatelji uživaju u bogastvu nošnji. Ljudi koji su u kulturnim društvima žele predstaviti svoju zemlju u najljepšem izdanju i što je bitnije, uživaju u tome. Tako da sam uvijek radostan gledajući te mlade vesele ljude koji nemaju nikakve barijere. Opušteno se druže i stvaraju se prijateljstva - rekao nam je.
Jedno je sigurno, kada bude otvaranje spomen-ploče u čast Saše, vi ćete organizirati veliku kulturnu manifestaciju naših dvaju naroda.
- Naravno, jer mi svake godine organiziramo međunarodne folklorne susrete u pet mjesta; Krilo Jesenice, Dugopolje, Muć, Kaštel Kambelovac i Split. Dovodimo razna kulturno umjetnička društva iz Makedonije. Isto tako vodimo klape i folklorna društva na Ohridski festival. Uvijek bude zabave i smijeha! Pozivam sve zainteresirane koji žele 28. kolovoza sudjelovati ili posjetiti festival, neka nam se jave jer uz prekrasan Ohrid posjetit ćemo i Kruševo, mjesto rođenja Toše Proeskog - zaključio je Pero.
Kada smo se opraštali u pogledima se osjetilo da neće ovo biti naš zadnji susret, jer ovo je osoba koja ne dozvoljava „zbogom“. U njegovom srcu je „do viđenja“.
