Hvar je zbilja Dubrovnik na otoku. I zimi, kad nigdje nema nikoga, vi se tu osjećate kao u nekom velikom gradu. A prednost Hvara jest u tome što je i sam na Hvaru (otoku), ali u društvu na nekoliko kilometara udaljenosti od još jednog grada velike kulture, povijesti i tradicije a to je Hektorovićev Stari Grad.
Međutim, Stari Grad je puno stariji od Hvara i kao na primjer Pharos, zvao se Hvar puno prije Hvara. Komično malo, ali činjenica je da bi Hektorović idealno uplovio sa svojim Ribarskim prigovaranjima u najstarije europsko kazalište u Hvaru kako mnogi tvrde.
Druge godine mira 1612. izgrađeno je hvarsko kazalište. Tako je uklesano nad njegovim vratima. Rekao bi čovjek da je taman završio neki rat, a bila je to „samo“ druga godina mira između plemića i pučana.
Tadašnji njihov knez Pietro Semitecolo, doduše Mlečanin, ali dobri gradski gazda i tata, na kulturan način riješio je njihove vječne krvave svađe. Dao im je teatar u kojemu će zajedno, i velikaši i „običan svijet“, bogati i siroti, uživati u kulturi. U predstavama, koncertima i raznim nastupima umjetnika, u zabavi. Bilo je to nešto još stoljećima poslije nepoznato u mnogim sredinama. A u Hvaru traje već više od četiri stoljeća.
POUČENI SHAKESPEAREOM
Zato je hvarsko kazalište upisano u sve svjetske knjige među prvima od javnih teatara u Europi. Prije njega time se mogu podičiti samo Vicenza (1585.) i Sabbioneta pokraj Parme (1588.). Zanimljivo je i to da je izgrađeno, za razliku od tadašnjih navada, od kamena, a ne od drva, što je bilo pametno jer je i Shakespeareu njegov drveni Globe bio izgorio.
A još je zanimljivije da je kazalište napravljeno – na katu iznad arsenala, spremišta za brodove! I tako brodovi i teatar idu zajedno, ruku pod ruku kroz stoljeća. Taman za Hektorovića. Ne bi bilo pošteno da ni Arsenalu ne odamo počast jer i on se diči brojkama. Od hvarskoga stariji je samo dubrovački. Podignut je već tamo negdje između 1292. i 1331., pa je u 16. stoljeću izgrađen novi i, kako je to već bivalo u ovim krajevima, Turci su ga spalili čim je završen 1571. I sad sve iznova! Ponovno je obnovljen i stavljen na noge godinu prije nego će u njega, kroz raskošnu terasu na prvome katu ući – teatar.
NAJVEĆI TRG U DALMACIJI
Ta širina Hvara, kao da je neki golemi grad, može se prepoznati i po tome što je njegov glavni trg najveći u Dalmaciji i nema toga među 4000 Hvarana tko neće barem jednom proći preko trga. Hvar je u svemu naj. Nadvisuje ga stara tvrđava neviđenih vizura prema Paklenjacima preko puta, a u toj blizini je i selo Velo Grablje odakle su krenule prve tri grančice lavande i evo obišle cijeli svijet.
Hvarska luka je jedna od rijetkih koja se može "prepješačiti" po suhom jer je tu nakrcano toliko barki, brodova i jedrilica da se sve može prehodati s prove na provu. Još iz doba staroga Pharosa je ta luka bila zanimljiva za zaklon pa se zna da je od samih početaka plovidbe jedrenjaka hvarska luka bila zaklon od vjetra i valova.
A danas, pitanje je može li se uploviti, možda trenutno zahvaljujući koroni. Taj naj-Hvar je sa najviše sunčanih sati (2726 sati sunca godišnje), a rekord je zabilježen 2003. s preko 3000 sati. Pa evo i po turizmu je Hvar naj, jer već 1868. je osnovano Higijeničko društvo Hvar čime se smatra da počinje turistička era.
PAKLENJACI ŽIVOTA
A da se ne govori o modernom Hvaru s porukom Carpe diem, s otočićima prema Paklenjacima kamo voze taksisti-barke gdje se možete nudirati, ili što je zanimljivije, nakupati i dobro pogostiti u konobama izvorne domaće kuhinje. Zar to nisu dovoljni razlozi da se proširi, produži hvarsku rivu kao što je uradila županijska Lučka uprava zadnjih par godina? Ali trajekt ne dolazi u obzir. Draž Hvara nije teretna luka, njegovo obilježje ostat će opuštenost i udri ljeto na veselje.
