"OD KOLIJEVKE DO GROBA NAJLJEPŠE JE ĐAČKO DOBA" Nakon više od pola stoljeća ponovno se susrele splitske školske kolege, pogledajte kako je to izgledalo

U rujnu 1969. našla se u školskim klupama 1. b razreda O.Š. Luka Botić grupa prvašića od 30-tak učenika.

Od tada je prošlo ravnih 52 godine. Više od pola stoljeća. Tijekom osam godina u taj razred su još dolazili i odlazili neki učenici, a na kraju fuziranjem škole Luka Botić sa školom Nenad Ravlić, škola gubi svoje prvotno ime, a učenici istog razreda 1977. završavaju osmoljetno školovanje u 8 F razredu.

Tekst se nastavlja nakon oglasa

Unatoč u to vrijeme burnoj povijesti škole uključujući gubitak imena poznatog hrvatskog književnika Luke Botića i preimenovanje razreda iz 8 b u 8 f, divan je osjećaj pripadnosti koji su pokazali mnogi koji su pohađali školu u tom razredu u tom vremenskom periodu, okupivši se 26.06.2021 u 13 h ponovno zajedno u školskim klupama nakon pola stoljeća na satu razredne zajednice koji su vodili njihovi ondašnji profesori Robert Kučić i Pero Dragičević.

Na satu razredne zajednice bili su slijedeći ondašnji učenici: Anica Oman Bajamić, Berislav Šilić, Duško Elez, Edo Bezić, Pero Zanchi, Tinka Žužul Jurić, Ivica Gospodnetić, Nenad Ljepotić, Darko Matulić, Mira Gusić Vuković, Neva Đogaš Ljubičić, Tereza Kegalj Prosenica, Dubravka Čubrić, Romeo Vulas, Sunesa Živković Čosić, Damir Jelić, Edislav Jakaša, Miro Čotić.

Radi toga su došli iz brojnih udaljenih mjesta “lijepe naše” i iz inozemstva. Tijekom sata profesori i učenici prisjetili su se svojih umrlih kolega učenika Domenika Sisgorea, Vojislava Javorčiča i Matka Jonjića, kao i umrlih učitelja i profesora i izrazili im sućut minutom šutnje.

Nakon održanog sata razredne zajednice posjetili su svi zajedno rodnu kuću hrvatskog književnika Luke Botića u Kninskoj ulici br. 4, te se slikali ispred njegove spomen ploče.

Druženje su nastavili do kasnih noćnih sati u Bročancu, općina Klis (rodnom mjestu oca Luke Botića).

Tu su obnovili svoja sjećanja na osnovnoškolske dane kad su bili djeca, te se prisjetili brojnih divnih zajedničkih trenutaka.

Ti pedesetosmo- i pedesetdevetgodisnjaci danas su ozbiljni ljudi, djedovi i bake u poodmaklom radnom vijeku, ali tijekom druženja ponovno su bili oni mali učenici iz b razreda, puni duha, smijeha i šale vezane za ono vrijeme.