Dok se današnja vjenčanja često vrednuju po broju uzvanika, raskoši jelovnika i atraktivnosti fotografija na društvenim mrežama, prije stotinu godina u Žrnovnici svadbe su imale posve drukčije značenje. Brak nije bio samo osobni čin dvoje mladih, nego događaj koji je okupljao cijelu zajednicu i imao jasno utvrđen društveni i simbolički okvir.
U svadbenim običajima sudjelovali su svi,d djece koja su pratila svatove, do susjeda koji su ispred svojih kuća iznosili ono najbolje što su imali. Vjenčanje je bilo zajednički doživljaj sela, a ne privatna proslava.
Kako su izgledale svadbe u ovom dijelu splitskog zaleđa prije jednog stoljeća, zabilježio je pokojni žrnovnički kroničar Vinko Barbarić u tekstu Žrnovnica moga djetinjstva, koji donosimo u cijelosti.
"PRIJE 100 GODINA: Običaji na dan vjenčanja (Pira)
Na dan pira bi se svatovi koje poziva momak skupili kod njegove kuće, curini kod njene kuće. Momkovi bi svatovi ujutro išli po mladu. Neko je vrijeme bio običaj otkupa cure. Na vratima bi se vodili nekakvi pregovori, dovode se krive cure i sve tako. Kod cure bi prvo bila nekakva zakuska, a onda bi svi svatovi išli u crkvu. Na čelu kolone je išao barjaktar s bandirom(zastavom). Kad se vjenčanje obavi ide su natrag u mlade i cijelim putem se prosipaju konfete i sitan novac. U konistru se još stavi i sirovo oguljeno janje s jabukom u ustima janjeta, a glava janjeta se provuće kroz kruh. Negdje pred večer se ide kod mladoženje, na putu svatove prate djeca, a obično bi bila i neka svirka. Susjedi i daljnja rodbina pored čijih se kuća prolazi iznose najfiniji i najstariji prošek. Kad dođu do mladoženjine kuće mlada baca jabuku koja je bila zabodena na vrh bandire (zastave) preko krova. Na pragu kuće bi mladu čekali svekar, svekrva i kušin (jastuk) na koji bi ona morala kleknuti i pitati proštenje u njih, da joj oproste što ih je uvrijedila.
Oni joj naravno odmah oproste i ona ulazi u kuću. U mladoženjinoj kući je večera, čiji se početak i kraj označava mačkulama (puca se).
Drugi pucanj je znak susjedima da mogu slobodno uči da piju, jedu iplešu do zore. Bilo je dosta prigodnih napjeva mladoj:
„Nevjestice mlada u ovome piru
Bog ti dao živi sto godina u miru.
Bog ti dao sina od prvoga tira
i za njime ćerku mladu koludricu
da ti cuva ona svu ostalu dicu.“
Ženski zbor bi pjevao pjesmu:
„O'te s bogom kićeni svatovi
za rana nan nevu dovedite
na čelu joj sunce donesite
i suviše tri vinca rumena:
prvi vinac časti i poštenja,
drugi vinac uma i razuma,
treći vinac divojačkog stida ...
Nek se neva sića svoga pira
međ divere nek donese mira ...“
Provjeravanja nevinosti poslije prve bračne noći nije bilo. U ono vrijeme je bio mali broj slučajeva gdje je ta defloracija izvršena prije. Bile su samo priče oko tih starih običaja u prošlim stoljećima, o tome da li je mlada objesila krvavi lancun na ponistru (prozor).
(isječak iz teksta "Žrnovnica moga djetinjstva" čiji je autor pok. Vinko Barbarić, rođen 1919.u kojem opisuje svoje djetinjstvo, objavljeno u Ethnologica Dalmatica Vol. 14. Split. 2005. 185; Foto: ilustracija)"
