Novinarka portala grada Kaštela razgovarala je s neutješnom majkom koja se više od godinu dana bori kako bi vratila svoje dijete.
- Molim vas pomognite mi spasiti moje dijete, koje je više od godinu dana odvojeno od majke s kojom je od svog rođenja, 12 godina boravilo 365 dana godišnje, svaki dan "po 48 sati", dijete s posebnim potrebama koje danas živi u neodgovarajućim uvjetima. Institucije sporo rade ili uopće ne rade svoj posao i vaša pomoć mi je potrebna kako bi svi shvatili ozbiljnost i tragičnost situacije u kojoj se moje dijete nalazi – vapaj je za pomoć koji nam je ovih dana uputila jedna Kaštelanka čije se ime neće objaviti zbog zaštite malodobnog djeteta o kojem je riječ, ali koju ćemo ovom prilikom nazvati Mira.
Priča koju je ispričala, uz predočenje brojnih spisa nadležnih institucija, ostavili su nas zatečene, probudivši u nama gomilu emocija, ne samo zbog tužne priče o kojoj govori već i zbog činjenice da je pokazatelj da živimo u državi punoj apsurda kada su u pitanju zakoni i propisi, pravosuđe, socijalna i sigurnosna politika ili jednostavno rečeno veliki dio segmenata koji upravljaju našim svakodnevicama.
Razvod braka
Nekada obična ljubavna priča dvoje mladih, koja je okrunjena brakom, u kojem je rođeno dvoje djece, od kojih je jedno dijete s posebnim potrebama, prije približno devet godina došla je do svog kraja. Brak sklopljen iz ljubavi prekinut je 2011. godine sudskom presudom o razvodu braka, koja je ujedno donijela i odluku kako je majka postala zakonska skrbnica djece, a otac dobio pravo na povremene susrete. Nakon kraće razdvojenosti, a za dobrobit djece i ne želeći u potpunosti „potpisati kapitulaciju“ pred problemima, bivši bračni par opet pokušava zajednički život u Kaštelima, a nakon nekog vremena donose odluku da sele u Zagreb, gdje će pokušati pokrenuti neke stvari ispočetka. Nekoliko godina su pokušavali, no ipak zajednički život nije bio moguć. Mira, koja je kazala da joj je bilo naprosto dosta različitih vrsta nasilja s kojima se svakodnevno sučeljavala, prošle godine donosi odluku da se s djecom vrati u Kaštela i organizira život kao mnoge samohrane majke.
Podigla prijavu za otmicu djeteta
I tada počinje njena kalvarija. Kako je ispričala za portal grada Kaštela, po povratku u Kaštela, na početku ljeta prošle godine, suočila se sa zdravstvenim problemima svoje majke i njen mlađi sin u toj situaciji, prema dogovoru, boravi nekoliko dana kod oca, koji je također stigao u Kaštela. Otac, kazuje Mira, koristi situaciju i ne dozvoljava joj tih dana vidjeti sina... dani prolaze, a ona sina može vidjeti tek povremeno, pri čemu je uočila i prve znake manipulacije djetetom od strane oca. Ne znajući što da radi, obraća se Centru za socijalnu skrb u Kaštelima, gdje joj kažu da dijete može vratiti samo sudskom odlukom o ovrsi nad djetetom. Angažira odvjetnika i tada, krajem kolovoza, njen bivši suprug odvodi dijete iz Kaštela na nepoznatu adresu.
- A sad kreću apsurdi. Predzadnji dan kolovoza prošle godine podigla sam kaznenu prijavu za otmicu Državnom odvjetništvu, a dobivam poziv za razgovor po toj prijavi za srpanj ove godine!? – navodi Mira i naglašava da četiri tjedna nakon što je njen bivši suprug odveo dijete na nepoznatu adresu, nitko od institucija nije znao gdje se nalaze.
Nakon četiri tjedna uspjela je doznati da su joj sin i njegov otac u Zagrebu, smješteni u jednokrevetnoj sobi jednog hostela. O tome obavještava Centar za socijalnu skrb i policiju, no neke posebne reakcije nema, jer kako je zaključila, izgleda da je svima bilo normalno da dijete s posebnim potrebama živi u takvim uvjetima, bez odgovarajuće skrbi, što je još jedan od apsurda.
- Već tada je trebalo poduzeti hitnu mjeru, no nitko nije ništa poduzeo. Slijede ročišta na Općinskom sudu u Splitu i u prosincu prošle godine sutkinja donosi rješenje prema kojem moj bivši suprug u roku od osam dana mora vratiti dijete majci. Rješenje je postalo pravomoćno u veljači i kad sam se ponadala da je sve gotovo, otac ulaže žalbu i evo još jednog apsurda: drugostupanjski sud, odnosno sudac, koji nikada u životu nije vidio niti moje dijete, niti mene, tu žalbu usvaja i sve ponovno vraća na početak i nalaže kombinirano vještačenje – priča dalje Mira.
I onda ponovno slijedi niz postupaka, od ročišta do vještačenja, na koje se otac uglavnom oglušuje, a na jednom od ročišta, sudski defektolog Ines Trgo-Matijević, kako Mira kaže, ustvrdila je da se radi o najvećem stupnju otuđenja i manipulacije nad djetetom te kako ono proživljava najveću traumu u životu, a to je odvojenost od njemu najvažnije osobe, majke.
Bivšem suprugu sutkinja je u srpnju naložila da uplati novac za kombinirano vještačenje, na kojem će se vještačiti i dijete i roditelji, no on koristi sve rupe u zakonima i uplatu je izvršio tek početkom rujna. Kad će se vještačenje obaviti i nastaviti sa sudskim procesom za sada je još uvijek nepoznanica.
Zbog suprugove prijave završila u zatvoru
U cijeloj priči Mira je, iako je uz dijete ona žrtva svih događanja, dva puta boravila u zatvorskoj ćeliji.
- Kad je bivši suprug boravio u Kaštelima koristio je niz prilika da me psihički zlostavlja, prijeti, govori da se sve može ispraviti u pet minuta ako mu se pristanem vratiti. Na kraju, u nemogućnosti da se drugačije obranim otišla sam na policiju prijaviti ga za prijetnje, što sam mu najavila. Umjesto da ja njega prijavim, on je nekoliko minuta prije prijavio mene i zadržana sam u pritvoru u Sućurcu. Pitam ih zašto sam uhićena no odgovora nema i ja tu provodim 26 sati nakon čega me odvode na ispitivanje u Državno odvjetništvo, ne znajući za što se trebam braniti. Svojim lažnim izjavama u kojima me je napadao da sam zlostavljala našeg sina, kljukala ga tabletama i proklinjala dan kad sam ga rodila, dodao je i prijetnje smrću prema njemu – kazuje Mira, ustvrdivši da se pomirila i s činjenicom da će cijeli život morati dokazivati kako su njegove optužbe bile samo laž.
- Mislila sam tada da sam isplakala sve suze koje mogu isplakati, no bilo je još i gore. Krajem srpnja omogućeno mi je, uz nadzor stručne osobe, da se sretnem s mojim djetetom u Botaničkom vrtu u Lukšiću. Ja dolazim, nosim dekicu, sokove, grickalice i tri priče, koje moj sin voli. Nadam se ugodnom pikniku s djetetom. No moje dijete, odmah po susretu verbalno me napada, da sam sotona, moram gorjeti u paklu, da mu moram dati putovnicu, dokumente i nakon toga okreće se ocu i pita ga: tata jesam li sve dobro rekao, kako si mi rekao? I onda dijete okrene svoju agresiju prema ocu, grize ga, kida mu majicu. Nadzornica u šoku, dolazi joj loše. Pokazalo se ono čega sam se pribojavala i na što sam upozoravala, mom djetetu je loše, ali izgleda da svih ovih godinu dana nitko to drugi ne vidi ili ih nije briga – u suzama se prisjeća ova majka.
Nakon ovog susreta Mira je bila još odlučnija u svojim nastojanjima, uporno je zvala Centar za socijalnu skrb u Kaštelima, tražila da nešto poduzmu. Obavijestili su je da su bili u nadzoru, no da im otac nije dao da se približe djetetu pa su ga tog vrućeg dana „vidjele s desetak metara udaljenosti u kupaćim gaćicama, s tri ručnika na sušilu i zaključile da je dijete dobro“.
Kad život piše tragedije!
- Bila sam izbezumljena, otišla sam sa svojom sestrom u Centar, plakala, molila, kumila, preklinjala, urlala, klečala, da mi spase sina. Priznajem, bila sam preplavljena svakakvim emocijama i pitala sam ih zar im nije više dosta Đakova, Novog Zagreba, Kajzerice, što se treba dogoditi da reagiraju. Kad sam se vratila kući, novi šok. Po mene i sestru stigli su policajci jer su nas iz Centra prijavili za prijetnju smrću.
Sestra joj je puštena, a ona je ponovno završila u krvavoj i prljavoj ćeliji i pri tome joj se, kaže, u glavi prevrtio cijeli njen život, oni za koje se mora boriti i koji bez nje ne mogu, poput starijeg sina, a koji je i sam postao žrtva cijelog slučaja.
- Kleknem na pod i obratim se Bogu s molbom da učini nešto i da mi pomogne. I onda dolazi mi u ćeliju policajac i kaže kako mi je umrla majka. Šok. Pozlilo mi je, stiže liječnička pomoć. Umrla je moja mama, umrla je institucija, bivša nastavnica koju pamte generacije učenika, bivša odgajateljica doma Maestral, bivša vanjska suradnica Centra za socijalnu skrb i umrla je moja najbolja prijateljica. Umrla je nakon što sam ja drugi put bila lažno optužena i odvedena u zatvor. Moja mama godinu dana nije imala priliku poigrati se sa svojim unukom. A meni su uskratili da se s njom oprostim. To nikada neću zaboraviti i dok sam živa tražit ću pravdu i kaznu za sve koji su sudjelovali u toj lažnoj prijavi – kazala je Mira, ustvrdivši kako je ona dva puta boravila u zatvoru, dok je njen bivši muž, koji je oteo dijete, koji prijeti i manipulira, cijelo vrijeme na slobodi.
- Mnogi su mi govorili zašto ne odem u Zagreb i sve organiziram te „otmem“ dijete. Možda bi netko to i učinio, no moje dijete je bolesno i ne želim mu priuštiti još jednu traumu – objašnjava ova 46-godišnjakinja.
Što rade institucije?
Mira je nastavila biti uporna u svojim traženjima, telefonskim pozivima, razgovorima s nadležnima, a u sve je odlučila uključiti i medije.
O cijelom slučaju poslani su upiti na Centar za socijalnu skrb u Split, mail ministrici Bedeković, Općinskom sudu u Splitu.
- Nismo u mogućnosti izvijestiti javnost o fazi ovršnih postupaka radi predaje djeteta, s obzirom je sud dužan zaštititi dijete od narušavanja njegove privatnosti putem medijskog izvještavanja kojim bi se izravno ili neizravno mogao otkriti njegov identitet i od svakog oblika kršenja prava kojim bi na drugi način mogla biti ugrožena dobrobit djeteta – kazali su na Općinskom sudu u Splitu.
Na zaštitu djetetovih prava pozvali su se i u Centru za socijalnu skrb u Splitu, čija je ispostava u Kaštelima no naveli su kako su u konkretnom slučaju članovi Stručnog tima obavili savjetodavne razgovore interakcijski i individualno s oba roditelja, izvršeni su i terenski izvidi te je roditeljima stalno naglašavana potreba njihove brige o dobrobiti djeteta te kako su ostvareni kontakti s drugim sudionicima uključenim u život i funkcioniranje djeteta.
- Pred nadležnim sudovima u tijeku su postupci pokrenuti na inicijativu roditelja pa centri za socijalnu skrb nisu u mogućnosti donositi odluke. Radi eskalacije nepovjerenja prema članovima Stručnog tima te neprimjerene komunikacije, razmišlja se o proširenju Stručnog tima koji bi ubuduće pružao stručnu potporu roditeljima u zaštiti djetetovih prava, isti bi sudjelovali u pokrenutim sudskim postupcima po traženju suda, a nastavili bi raditi s roditeljima sukladno zakonu i pravilima struke – dodali su u Centru.
Nada ipak postoji
Početkom ovog tjedna, kako se neslužbeno doznaje, ipak se kotač počeo okretati. Predmet je, kako te informacije govore, maknut iz nadležnosti kaštelanskog Centra u Split, a majka je ostvarila nekoliko kvalitetnih komunikacija s nadležnima u Ministarstvu demografije, a pomoć stiže i od saborske zastupnice Irene Petrijevčanin Vuksanović, koja se upoznala sa slučajem i obećala pomoć, javlja portal grada Kaštela.
- Nažalost, ova moja priča nije jedina u Hrvatskoj, ima ih još mnogo. I mislim da je vrijeme da se nešto promijeni u Obiteljskom zakonu, u brzini i nadležnosti rješavanja ovakvih slučajeva i nadam se da će se netko uskoro s time uhvatiti ukoštac – kazala je Kaštelanka pred kojom je još uvijek težak put da vrati svog sina, u čemu neće posustati iako je iscrpljena i fizički i emocionalno i financijski.