Možemo reći da se o Filipu Škifiću već mnogo toga zna, a ovaj mladi splitski umjetnik, kulturnjak i glazbenik otišao je i jedan korak dalje u svojim inovacijama. Iako je mlad, iza sebe već sada ima mnogobrojne zanimljive projekte, a kreativnih mu ideja ne nedostaje.
No krenimo redom. Filip je rođen 1998. godine u Splitu. Pohađao je Osnovnu školu "Plokite", završio je V. gimnaziju "Vladimir Nazor", a kruna njegova visokog obrazovanja završetak je studija filozofije i hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Nadalje, vrijedi napomenuti da ovaj svestrani mladić doslovno živi umjetnost od malih nogu i ne misli stati na tome. Svakim danom neumorno slijedi svoje snove, a kroz volontiranje i društveno aktivni rad uvelike je obogatio kulturnu scenu grada podno Marjana.
Sada se odlučio na novi potez i pokrenuo je nešto drugačije, još neviđeno u podmarjanskom gradu. Od sada svoju djecu možete upisati na potpuno drugačiju školu, odnosno radionicu, a to je škola "Mala filozofija".
Povodom toga Dalmacija Danas razgovarala je s Filipom Škifićem. Otkrio nam je mnogo toga i uvjerio nas je da je ova radionica idealna za djecu.
Osvrnimo se na tvoj projekt, kako si došao na ideju male škole filozofije za djecu?
- Udruga "Mala filozofija" postoji još od 2008. godine. Tada je krenuo program "Pogled u vlastito mišljenje" koji se provodi preko 15 godina u raznim školama i od Ministarstva znanosti i obrazovanja ocijenjen je kao sjajan program. U Splitu smo obnovili taj program i krećemo s novim radionicama filozofije za djecu koje se najviše baziraju na komunikaciji i sokratskom dijalogu te potiču razvijanje kreativnog i kritičkog mišljenja, razvijaju komunikacijske vještine, djeca se uče logičkom razmišljanju i argumentiranju svoga mišljenja… Cilj je tih radionica da djeca od male dobi, dok još uvijek nisu u kalupu informacija i obaveza, dobiju neke alate koji su potrebni u obrazovanju, a neće ih baš direktno steći kroz sam sustav obrazovanja. Općenito želimo popularizirati kritičko mišljenje i filozofiju te ojačati logičko razmišljanje kod mlađih uzrasta.
Kada program u Splitu počinje i koliko će trajati?
- 20.1. napravili smo oglednu radionicu s roditeljima i učenicima koji će se upisati u program. Program je počeo 3.2., održavat će se svake subote u 17 sati u Marmontovoj 3 i trajat će četiri mjeseca. Ako bude još zainteresiranih, uvijek se mogu priključiti jer se radionice, iako se načelno vežu jedna na drugu, mogu slijediti i ako netko nije krenuo od početka. Zainteresirani se mogu javiti na moj broj mobitela: 095 567 3389. Ja radim u udruzi Mala filozofija i provodim taj program.
Postoji li dobno ograničenje?
- Radionice su namijenjene djeci od 9 do 12 godina, ali svako je dijete pojedinac za sebe pa smo fleksibilni ako je koja godina više ili manje u pitanju.
Koliko još suradnika djeluje pri udruzi?
- Na ovom programu radim samo ja, ali u udruzi su u drugim suradnjama i Marija Pavlic i Bruno Ćurko.
Smatraš li da našoj djeci nedostaje logičkog i kritičkog razmišljanja, smisla za debatu i ostalih vještina potrebnih u kasnijoj dobi?
- To je problem koji se vuče već neko vrijeme, primijetio sam ga i u svojoj generaciji. Svijet ekrana i digitalizacija odmogli su u komunikaciji, ali nije to samo stvar ekrana, nego i osnovnih vještina i volje za komunikacijom. Djeca se često, ako nisu uključena u izvannastavne aktivnosti, zatvaraju u neki svoj svijet, vrlo često u igrice i društvene mreže. Međutim, to nije ništa što se ne može promijeniti kroz život i obrazovanje. Bitno je da djeca što ranije budu potaknuta i ohrabrena da komuniciraju, da govore svoje mišljenje i uvažavaju tuđe, da nema pogrešnoga mišljenja, da je važno razmišljati, a ne znati, da je bitno razlikovati točno i netočno… Kada ih ohrabrimo, djeca sama od sebe razvijaju vještine, ne možemo ih mi usaditi, oni sami moraju doći do zaključaka, zato je dijalog bitan dio ovih radionica i jedan od osnovnih ciljeva.
Kakva je situacija sa sustavom ranog obrazovanja, misliš li da se učenike potiče u kritičkom razmišljanju, debatiranju?
- Naš sustav obrazovanja uopće nije toliko loš, problemi su dublji i vezani uz politiku, potplaćenost, kadar koji odlazi iz države, ali to je već neka druga i kompliciranija priča… Mi smo i dalje poprilično funkcionalni, ali ovakva su pitanja uvijek postavljena na individualnoj razini – imate profesore koje odrađuju svoj posao i one koji žive svoj posao. Ovoga što mi trenutačno radimo nema u formalnom osnovnoškolskom obrazovanju, ali neki će profesori indirektno to "ubaciti", iako to nije zapisano u planu i programu. Međutim, program je tu da bi se nadopunjavao i mijenjao. Nije sve crno, ali smatram da bismo se više trebali usmjeriti na razvoj vještina, a ne znanja. Nikad nećemo biti enciklopedije znanja, ali možemo biti odlične kreativne i kritičke "mašine" koje mogu doći do tih informacija. Možda bi bilo bolje da se više okrenemo praksi u obrazovanju, direktnoj interakciji među djecom, s manje "bubanja" napamet.
Doduše, važno je spomenuti pozitivne pomake – u sustav obrazovanja eksperimentalno je krenuo novi predmet naziva Svijet i ja koji funkcionira kao nekakav oblik filozofije, odnosno u njemu postoje metode koje koristimo i kroz ove radionice. Kolega Bruno Ćurko i "Mala filozofija" vodili su tim koji je kreirao taj predmet namijenjen učenicima od 1. do 4. razreda osnovne škole. Taj je predmet jedan od putova kroz koji bi ove ideje mogle ući u formalno obrazovanje.
