Na današnjoj tematskoj sjednici o imovinsko-pravnim odnosima na Marjanu govorio je i Branko Reić, predstavnik privatnih vlasnika na Marjanu u čijem je vlasništvu trećina površine Marjana.

– Trebamo li biti legalni članovi Upravnog vijeća, sukladno našem pravnom odnosu. Ako poznajete povijest Marjana, donijet ćete lakše odluku – rekao uvodno Reić, a onda se vratio u 1958…

– 1988. 1200 objekata izvučeno je iz Park šume Marjan, legalizirano je. To je Rješenje problematično, donio ga je Zavod za zaštitu prirode SRH. Općenarodne imovina zasnivala se na progonu legalnih vlasnika. To je imovina naroda, danas po zakonima RH imamo društvenu i privatnu imovinu. Demokratske procedure danas nije bilo, a danas postoje načini kako se proglašavaju zaštićena područja. Treba se napraviti prijedlog akta, stručna podloga i javna rasprava s javnim uvodom koji traje određeno vrijeme. 1988. svega ovoga nije bilo.

Rješenje 1988. doneseno je pod grbom i zastavom druge države. Kako danas može važiti jedno takvo rješenje? Nedostaje mu sve, prije svega legitimitet.

Gradski vijećnici, vi ste donijeli odluku da se pokrene upis posebnog pravnog režima za sve parcele na Marjanu. Ne znam što vam se dogodilo, no tu je mnogo pitanja ostalo nerazriješeno. Jedino je g. Blažević pitao što je s naknadom. Park-šuma je relativno nizak stupanj zaštite, Grad mora odrediti naknadu. Gradski vijećnici nisu čuli kolika bi naknada iznosila za više od 100 hektara na Marjana. Čikotić govori da je Marjan najskuplje zemljišta u RH. Gospodine Blaževiću, molim vas da ustrajete u odgovoru koliko će Grad Split koštati proračun Grada za isplatu naknada koje će se morati obaviti i retroaktivno.

Uvođenjem pravnog režima ne poštuju legitimno vlasništvo na Marjanu, jer se ide na to da se u vlasničke listove unesu dvije plombe. Prva je kulturna zaštita, a meni se čini da bi Marjan trebali čuvati rendžeri, a ne konzervatori. Kad pitate konzervatore, oni odmahuju rukom. Marjan je veće konzervatorskog polja od samoga Rima. Tu ima nekoliko crkvica koje treba štiti, a ništa drugo.



Postavlja se pitanje kakva prava uopće imaju vlasnici na svome legalnom pravnom vlasništvu. Ne smijemo ni otpilati bor ako sam nikne. Vijećnici, molimo vas da suspendirate pokrenuti proces upisa posebnog pravnog režima dok se ove nedoumice ne riješe.

Mislimo da RH ima zakone koje mogu urediti postojeće stanje na Marjanu. Park šuma Marjan nastala je donacijom građana Splita. Marom tih ljudi, sadnjom, uređenjem šetnica, skala, Marjan je postao ono što je danas. Oni su to poklonili svom gradu u turbulentnom vremenu, ne nekoj državi, nego svome gradu. To vam nema pravo uzeti ni otac ni majka – rekao je Reić.

Naglasio je da privatni vlasnici nisu predstavnici građevinskih lobija niti da žele novogradnje.

– Moj otac je Marjanu poklonio 10 hektara i pošumljavao ga. Grad mu se odužio tako da su mu kosti bačene u more. Na njegovom zemljištu sagrađene su kuće oficira JNA. Loše se osjećam jer nas mediji diskvalificiraju. 70 i nešto ljudi napravilo je barake na poljoprivrednom zemljištu svojih predaka, ne u šumi. U 26 Park šuma u Hrvatskoj, riješeno je pitanje legalizacije. Jedino to nije slučaj na Marjanu. Moglo se, a nije se htjelo. Predlagala su se tri načina kako riješiti taj problem, nijedan nije prihvaćen.

Kada je Reić krenuo govoriti o detaljima povijesti Marjana, čulo se negodovanje u dijelu vijećnika. Tada je intervenirao gradonačelnik i uzeo riječ.

– Može vas biti sram da ne želite slušati govor g. Reića koji je govorio o tragediji splitskih obitelji vezano uz njihovo vlasništvo na Marjanu i kasnije životne sudbine – kazao je ljutito Krstulović Opara vijećnicima nakon što je dio vijećnika negodovao nakon najave Branka Reića da će govoriti o povijesti Marjana.

 


1 KOMENTAR

  1. Da, ipak je najvažnije isposlovat građevinske dozvole na Marjanu, a to što dileri i kamatari slobodno šetaju Splitom nije bitno. Naravno pod sponzorszvom, i zaštitom gradskih otaca, policije, sudstva i instituacija koje ne rade svoj posao. Mrš gamadi!

Comments are closed.