Devet godina je Brodosplit izdržao pod Tomislavom Debeljakom. Koji mjesec manje, koji mjesec više, no cijela priča o privatizaciji splitskog škvera – a zapravo je riječ o privatizacijama svih hrvatskih, jadranskih brodogradilišta jer niti jedno nije opstalo kao uspješna firma – ovih mjeseci će doći kraju. Na žalost, neće tu biti kraj samo (neuspjeloj) privatizaciji, nego kraj brodograđevne djelatnosti, sposobnosti Hrvatske da gradi značajna plovila. Kraj još jednoj industrijskoj grani. I sve upućuje, nakon što izgledni stečaj Brodosplita prođe pravosudni tijek, nakon što se konstatiraju dugovi koji nikad neće biti naplaćeni, da bi iduća pokoljenja mogla pamtiti Put Supavla po sasvim drugim vizurama: umjesto kranova i navoza, hoteli i marine...
"Brodosplit je gradio fantastične brodove"
Valja biti pošten i reći: problemi škvera nisu došli s industrijalcem sa sjevera Hrvatske koji je na nužniku promišljao nosive plutajuće sante leda. Istina, Brodosplit je gradio fantastične brodove, a razne uprave su se pred medijima hvalile punim knjigama narudžbi, punoj zaposlenosti u iduće dvije, tri, pet godina... A onda bi gotovo u pravilu, tek koji mjesec nakon tih ružičastih vijesti, stizalo otrježnjenje u vidu godišnjih gubitaka, u stotinama milijuna kuna, koje bi redovito 'posušila' država novcima poreznih obveznika.
Pritisak je dolazio iz Bruxellesa
Neke kaznene prijave su podizane, suđenja bi nakon puno patnji krenula, a onda bi sve to u nekoj fazi postupka prekrila paučina pravosudne ažurnosti. Pravosuđe se naravno mora spomenuti i u ovoj priči, jer još uvijek postoje neki predmeti, neke fascikle i registratori u kojima se pokušavaju razriješiti financijske dubioze Brodosplita. Spomenimo da je pred koju godinu Županijsko državno odvjetništvo u Splitu odbilo kaznene prijave poreznog Uskoka protiv Debeljaka i člana uprave Darka Pappa zbog navodnog nenamjenskog trošenja državnih subvencija...
Državne subvencije, i to u iznosu od 1,5 milijardi kuna kroz pet godina u novcu, kešu, u priču su ušle tamo negdje 2012. godine, dok su trajali pregovori o privatizaciji Brodosplita. Pritisak je dolazio iz Bruxellesa, a nacionalni interes je bio ulazak u europske integracije pa su škverovi poslani 'na bubanj'. Tako i Brodosplit, a kao jedini ponuditelj, kao jedini potencijalni kupac škvera pojavio se Debeljak industrija vijaka, odnosno DIV Grupa. Da nije bilo Debeljaka, pitanje je bi li tad i tako završila priča o brodograđevnoj industriji u Splitu.
Zanimljivo, dugogodišnji vođa sindikata Zvone Šegvić, već koju godinu u mirovini, tvrdi kako je istina da je Debeljak bio jedini. Međutim, dodaje i kako su uvjeti po kojima mu je na kraju predan škver bili znatno povoljniji od onih iz početnog natječaja te da bi, da su znali kakvi će uvjeti na kraju biti, država za Brodosplit dobila najmanje desetak i to inozemnih ponuda. No, to nikad nećemo znati, a s obzirom na stanje u europskoj brodogradnji generalno, pitanje je bi li taj dio paralelne stvarnosti završio išta drugačije.
Što nas dovodi do čini se posljednjeg poglavlja u stogodišnjoj povijesti Brodosplita. Od veljače te 2013. godine Debeljak je preuzeo škver, krenuo s otpremninama i 'zaštitarkama' koje su patrolirale navozima, a potom osnivanjem desetina povezanih tvrtki, zapošljavanjem Indijaca, Nepalaca i drugih stranaca za minimalac, gradnjom brana za Veneciju, segmenata za stonski i čiovski most, općenito izvanbrodograđevnim poslovima, pod devizom 'radimo samo poslove koji donose profit'. Proizvelo se nešto brodova, istina je, nekoliko 40-metarskih jahti za Kriljane, dok je većina ostalih plovila na koncu završila u portfoliju Debeljakove off-shore kompanije jer se škverska uprava posvađala s originalnim naručiteljima.
"Danas je situacija samo nepovoljnija..."
Onda je stigla i korona pa u takvim okolnostima nije bilo za čuditi se kad su, debelo prije rata u Ukrajini i posljedičnih sankcija Rusiji, u škveru počele kasniti plaće radnicima. Prvo su kasnile u odnosu na uobičajene datume isplate, no nekako bi stizale do kraja mjeseca. No brzo se taj trend počeo prelijevati u iduće mjesec, a doista spektakularno je bilo tadašnje obrazloženje uprave Brodosplita: zabrinutoj javnosti, ali i radnicima, poručili su 'kako neće prešutjeti kako su za kašnjenje isporuke novogradnje odgovorni pojedini direktori, poslovođe, brigadiri pa i radnici koji nisu na vrijeme obavili svoj dio posla, za što će snositi posljedice, dok onim radnicima koji daju sve od sebe od srca zahvaljujemo'. Dobro, nisu dobili samo zahvale, nego su dobili i razliku od minimalca do pune, ugovorene plaće.
To se događalo u ožujku prošle godine. Već tada, ako ne i prije, započeo je egzodus meštara iz škvera. Danas je situacija samo nepovoljnija pa je doista teško vjerovati kako će nakon rujna i ročišta na kojem će se odlučivati o potraživanjima prema Brodosplitu odnosno stečaju škvera, u splitskom brodogradilištu vratiti ljude kako bi nastavili proizvodnju složenih objekata poput brodova...
