Stari Grad na otoku Hvaru pravi je brat gradu Visu jer su to dva najstarija grada u Hrvatskoj. Ma nije najvažnije tko je stariji nego fascinira ta činjenica da tih gradova ne bi bilo bez povijesti brodova. Jer Stari Grad je danas lipo drago misto koje se vidi u daljini stisnuto u dno 4 milje duboke starogradske vale koja izroni kad trajekt prođe puntu Kabal, a to vam je kad izađete iz Splitskih vrata i krenete dijagonalno prema Paizu preko kanala između otoka Brača i otoka Hvara, onda okrenete provu prema punti Kabal. Kad biste krenili okomito, na jug, prema hvarskoj punti Pelegrin i dalje prema Visu, onda bi ste osjetili tu povijest koju su proživjeli stari Grci.
Tko ne bi ušao u takvu prirodnu luku, zaklon, kao što je Starogradski zaljev, toliko velik da i zaboraviš da si na otoku. Tako uplovili i prastari Grci. I kad su Grci pokušali pobijediti tada domaće Ilire u Starome Gradu prije skoro 25 stoljeća, tada je pomoć Grcima stigla s Visa. A sve su to danas Starograđani, prapradide Hrvata, ha, može se i tako ispričat priču.
HEKTOROVIĆEV GRAD
Uglavnom, vidi se da je to misto oduvijek bilo posebno pa su takvi i danas Starograđani, neobični, zafrkanti, pomalo, sve pomalo, a ujedno su i zemljaci s Petrom Hektorovićem, velikim piscem kojemu ribari nemaju što prigovoriti zbog njegovih spisateljskih djela.
Nekako kao da odmah možete zamisliti kad Hektorovićev ribar pristaje uz rivu a ribar-kolega mu izlazi na kraj i govori „baci cimu“, baci konop, da se može vezat. A ovaj prvi mu govori „manje cakul“, šta brbljaš bez potribe. Šta bi mu moga drugo bacit nego cimu?
To umjetničko ozračje obasjava na neki način svakog Starograđanina. I zbilja se to odmah vidi, poseban svit. I njihove kale odišu tom atmosferom, nižu se pristupačni, lipo ukrašeni prozorčići i vrata, svakome otvoreni, tako da pazite, u svaka ta vrata možete uć i privarit se misleći da su konoba.
Tako živi Stari Grad. A pogotovo je to bilo jedno malo tiho mirno misto di si moga doć malim brodićem i vezat se onako po domaću bilo kome po krmi, pa sist priko puta u prvu konobu za marendin. Ali to je ipak bilo misto u koje bi doša za se odmorit posli Hvara ili Bola i sličnih glasnih gradova a sad ih je Stari Grad skoro i prestiga po šušuru i po veselju na sve strane.
PREOKRET S VEZOVIMA NA RIVI
A kako je došlo do tog preokreta, od zamišljenog i samozatajnog ribarskog mista uvučenog u sebe, pa do današnjeg Paiza koji se odrišija od kraja sve u šesnaest. Najveći zaokret u povijesti toga mjesta je izgradnja novih vezova, nove rive i to na obje strane luke i uvale. Prije se moglo po cile dane gledat jedrilice kako ulaze i okriću se, ne znaju di će, viču, pitaju, ali nema se di, pa bi se okrenili, odustali i tako bi Stari Grad osta u svom snu.
Sad je to jedan konstantni spektakl, sve se trese od smija i spize, vina, piva, glazbe, zafrkancije, ništa Paiz nije izgubio od svog umjetničkog šarma, samo ga je razglasio. Jer ima kome. Brodovi ulaze non-stop. Pravi ugođaj Paiza sad se raspojasao i više nego ikad jer prije su mogli sami sebi zbijat šalu, a sad se ipak imaju kome isprsit, pokazat, dokazat…
Eto što znači luka koja nije zapuštena, zabačena, nepristupačna, osigurana samo za par brodi domaćega svita koji više i ne brine ni o čemu. Stari Grad je doslovno procvjetao. A to se događa sa svim našim malim mistima gdje se nešto izgradilo. Tako je otvaranje Starog Grada prema svijetu donijelo i feštu brodova Dani u vali koja se održava u rujnu svake druge godine.
DANI U VALI
To je pravi festival brodova jer Paiz sad ima stotinjak vezova, pa i više, na obje strane luke. Hvar postaje glamurozno središte, a Stari Grad ga možda u tim opasnim privlačnostima čak i sustiže, ali ipak zadržava svoj stil. Jer u Starome Gradu ne prevladavaju mladenački kafići budući u Hvaru i nema vezova u tolikoj mjeri dok Paiz uz Vis postaje glavni nautički centar srednje Dalmacije.
Eto šta se dogodi kad dobiješ luku i kad brod može uplovit, kao i onaj prvi iz Grčke. Iste godine kad se rodio i Aristotel, 384. godine prije Krista, na početku 99. antičke olimpijade, rođen je i Stari Grad. Uplovili stari Grci i otkrili golemu dolinu, polja… Danas je starogradsko polje na popisu Unescove svjetske baštine kao najbolje sačuvana grčka parcelizacija zemljišta na Mediteranu, a oko 3000 današnjih Starograđana i danas uživa u maslinicima i vinogradima što su ih zasadili njihovi antički preci.
Stari Grad među mještanima zvan Paiz, osim što na svakom koraku vrvi povijesnim vrijednostima sa svojih preko stotinu lokaliteta, u prvom je redu grad koji nadahnjuje pa nije čudo da je krcat umjetnošću, ali i umjetnicima koji se stalno rađaju u novim izvedbama.
