Najpoznatije Božićno primirje dogodilo se 25. prosinca 1914. godine za vrijeme Prvog svjetskog rata. Tada su kada su vojnici Njemačke i Velike Britanije na zapadnom frontu prekinuli sukob, kako bi se susreli na "ničijoj zemlji" i međusobno čestitali Božić.
Nijemci su prije rata pripremili strategiju prema kojoj su smatrali da je jedini način na koji Njemačka može pobijediti rat na dva bojišta (Zapadno i Istočno) da u što kraćem roku prisile Francusku na predaju. Kako je Francuska na granici s Njemačkom posjedovala velik sustav utvrda, plan je predviđao da ga se zaobiđe napadom kroz neutralnu Belgiju.
Njemački je plan u početku bio uspješan – Nijemci su u relativno kratkom roku napredovali kroz Belgiju. Njihovo je napredovanje, međutim, zaustavljeno u bitci kod Marne.
Obje su se strane ukopale te je počela faza rovovskog ratovanja. Upravo je takav način ratovanja, u kojem nije bilo izgleda za laki proboj protivničkih linija, pogodovao pojavi slučajeva fraternizacije s neprijateljem.
U početku su prekidi vatre dogovarani zbog poplavljivanja rovova uslijed jakih kiša ili kako bi se iz "ničije zemlje" iznijela mrtva tijela, ali s vremenom se to proširilo na dogovore o nenapadanju za vrijeme objeda ili tijekom noći.
Prvi svjetski rat je počeo u kolovozu 1914. godine, a pet mjeseci kasnije, na Božić 1914. godine, u neposrednoj blizini belgijskog grada Ypresa u njemačkim rovovima čulo se pjevanje božićnih pjesama.
Britanci su u početku bili sumnjičavi
Britanci su u početku bili sumnjičavi i mislili da se možda radi o nekakvom neprijateljskom triku, koji je samo priprema za napad na njihove položaje. Zbog blizine rovova suprotstavljenih strana znalo se i prije događati da se vojnici međusobno zadirkuju i dobacuju. No, što se pjesma više nastavljala, a iznenadnog napada nije bilo, Britanci su se opustili i polako se pridružili pjesmom.
Okrutnim i sumornim bojištem počele su odjekivati milozvučne božićne melodije. Svaka strana pjevala ih je na svojem jeziku, a nakon nekog vremena vojnici su se uskladili u njihovu izvođenju.
Njemački vojnici uskoro su izašli iz rovova i pozvali Škote koji su bili u postrojbama Velike Britanije da im se pridruže.
Škoti su odgovorili vlastitim pjesmama, te sviranjem gajdi, pa su počeli spontano aplaudirati jedni drugima, i tako je sve krenulo. Nakon toga jedan njemački vojnik je izašao iz rova s malom božićnom jelkom i zakoračio na ničiju zemlju.
Škoti su u početku bili sumnjičavi, te su mislili da se možda radi o nekakvom neprijateljskom triku, koji je samo priprema za napad na njihove položaje. Bili su iznenađeni, ali njemačkog vojnika nitko nije htio upucati, unatoč naređenjima, već su na obje strane međusobno počeli razmjenu božićnih darova.
Usto, Nijemci su sa Škotima odigrali nekoliko nogometnih utakmica u pravom sportskom duhu. Bilo je i pokazivanja obiteljskih fotografija, te zajedničkog pokapanja mrtvih. Primirje je trajalo sve dok nadređeni nisu izdali zapovijedi o nastavku neprijateljstava, a tada je nastupilo opraštanje i povlačenje vojnika u svoje rovove.
Svoje svjedočanstvo o tom nevjerojatnom događaju iznio je britanski poručnik Frank Naden, a ono je sačuvano u Carskom ratnom muzeju. Naden je o zbivanjima na Badnjak i Božić 1914. godine napisao sljedeće:
– Čuli smo kako Nijemci pjevaju "Tiha noć, sveta noć". Nakon kratkog međusobnog pogledavanja, pridružili smo im se u pjesmi. Na sam Božić vidjeli smo neke njemačke vojnike kako vire glavama iznad rovova, podižu ruke bez oružja i počinju mahati prema nama. Neki od naših momaka odmah su uzvratili pozdravima, a nedugo zatim istovremeno s Nijemcima izišli iz rovova. Nakon početne sumnjičavosti izišli su i ostali, uključujući i mene. Našli smo se na sredini ničije zemlje i ostatak dana proveli družeći se. Izmjenjivali smo hranu, cigarete i suvenire. Sjećam se da su nam Nijemci dali neke od svojih kobasica, koje se bile vrlo ukusne.
Škoti su od krpenih vrećica napravili nekakvu improviziranu nogometnu loptu, pa su s nekolicinom Nijemaca odigrali nogometnu utakmicu. Mi, koji nismo igrali razmjenjivali smo ratna iskustva. Sjećam se da su Nijemci govorili kako su umorni od rata i kako bi voljeli da završi. Sutradan smo dobili zapovijed da sva komunikacija i druženje s neprijateljem moraju prestati, ali ni taj dan nismo pucali jedni na druge.
"Izašli smo iz rovova"
Druga je strana vrlo slično doživjela neslužbeno blagdansko primirje. Njemački vojnik Kurt Zehmisch u svojem je dnevniku zapisao:
– Pjevali smo pjesme u našem rovu, a zatim su neki od mojih suboraca počeli dovikivati čestitke Britancima na drugoj strani. Bili su to većinom momci koji su dobro poznavali engleski jezik jer su prije rata radili u Engleskoj kao vozači taksija i brijači. Uskoro je došlo do ugodne međusobne konverzacije, izlaska iz rovova i rukovanja među vojnicima. Zatim smo zapalili još više svijeća uz mala božićna drvca duž rovova. Britanci su izrazili svoju radost zviždanjem i pljeskanjem. Poput većine ljudi, probdio sam cijelu noć. Bilo je to prekrasno, pomalo hladno noćenje. Između nas idućeg dana nije došlo do izmjene vatre – napisao je Kurt Zehmisch.
Približavanjem Božića 1915. godine, zapovjednici obiju suprotstavljenih strana počeli su se pripremati za sprečavanje evenutalnog novog pokušaja fraternizacije vojnika. Znali su da su im postrojbe u stanju očaja, letargije i beznađa zbog teške ratne godine i gotovo nemogućih zimskih uvjeta na bojištu.
Britanski glavni general Sir Douglas Haig, uoči Božića 1915. godine, izdao je striktne zapovijedi o ponašanju vojnika na bojišnici. U zapovijedi je pisalo da će svaki vojnik koji bude komunicirao s neprijateljem, bilo verbalnim signalom, razgovorom ili nekom drugom gestom, biti strogo kažnjen. Njemačko zapovjedništvo također je dalo upozorenje svojim trupama, u kojem je izričito istaknuto da će se svaki pokušaj fraternizacije s neprijateljem, kao što je to bio slučaj prethodne godine, okarakterizirati kao čin veleizdaje.
U više od četiri godine pakla i smrti Prvog svjetskog rata, bio je to jedan dan ili kratko razdoblje koje je donijelo dozu čovječnosti u sveopćem ludilu. Bilo je to upravo Božićno primirje 1914. godine, kad su vojnici spontano proglasili primirje, iskazavši prije svega poštovanje prema svetosti velikog blagdana i humanosti.
Hrvatski vojnici na Istočnom bojištu
Povijest Prvoga svjetskoga rata na Istočnom bojištu je, nažalost, znatno slabije istražena od one na Zapadnom bojištu, ali su ipak sačuvana neka izvješća u kojima se spominje da je i na Istočnom bojištu između ruskih i austrougarskih snaga bilo primirja za Božić i Uskrs 1914. i 1915. godine.
O tome svjedoče i zapisi hrvatskih vojnika Pere Blaškovića i Josipa Horvata. Jedan primjer takvog primirja dogodio se 1914. kada su austrougarske snage kod utvrde Przemyśl, koja se nalazila pod opsadom, dobile su naredbu da ne pucaju osim ako ih Rusi provociraju.
Rusi su pristali na prekid vatre i u ničijoj zemlji ostavili tri božićna drvca s porukom 'junacima Przemyśla' u kojoj su im zaželjeli sretan Božić i izrazili nadu da će rat završiti što prije. Na kraju je došlo do susreta na ničijoj zemlji i izmjene darova sličnog onima na Zapadu. Isti dogovor postignut je i za pravoslavni Božić početkom 1915. godine.
