Potrošači koji su već izmučeni kontinuiranim poskupljenjima u posljednje vrijeme suočeni su s novim problemom kojeg mnogi zapravo nisu ni svjesni, a radi se o – skimpflaciji. Prvo su povećane cijene, potom je smanjena težina proizvoda, a sada se smanjuje i kvaliteta. Dakle, zahvaljujući skimpflaciji, za isti novac ili čak skuplje dobivamo puno manje, piše Dnevnik.hr.
Radi se o novom triku proizvođača koji je teško učiti na prvu. Točnije, primijetit će je samo oni koji uredno čitaju deklaracije ili duže vremena koriste isti proizvod pa će primijetiti razliku u okusu.
"Sladoledi jednog proizvođača čiji sam vjerni kupac više nisu kremasti kao što su bili. Isto tako, kad ih donesem iz dućana i stavim u hladnjak te ponovno zamrznem, osjetim poslije komadiće leda pod zubima što prije nije bio slučaj. Osim toga primijetila sam da neki imaju i 30-ak posto više kalorija što znači da stavljaju više šećera i tako kompenziraju okus za druge, vjerojatno skuplje sastojke kao što je kakao, a smanjen je i udio mliječnih masti. Ne trebam ni teći da je sladoled skuplji nego prošlog ljeta,“ rekla je za Dnevnik.hr ogorčena čitateljica (podaci poznati redakciji).
Proizvod lošije kvalitete za više novca
Šrinkinflaciju smo svladali proteklih godina i s njom je bilo lakše: manja količina u pakiranju ili promjena u težini bila je vidljiva golim okom ili je bilo dovoljno proizvod staviti na vagu.
No, skimpflaciju ili smanjivanje kvalitete proizvoda puno je teže uočiti, a platit ćemo isto ako ne i više. Mnogi su se proizvođači odlučili promijeniti sastav proizvoda nauštrb kvalitete pod pritiskom poskupljenja sirovina kako ne bi drastično dizali cijene ili izgubili profit. Međutim, mnogi su ovakvu situaciju iskoristili i za lov u mutnom, odnosno za povećavanje zarade nauštrb kvalitete. Pa mijenjaju omjere sastojaka ili skuplje zamjenjuju jeftinijima – primjerice, učestalo je maslinovo ulje zamijeniti suncokretovim, a suncokretovo palminim. Brojni proizvođači smanjuju količinu kakaa i orašastih plodova u čokoladama, a šećer zamjenjuju glukozno- fruktoznim sirupom.
Drugi problem je što u mnogim slučajevima ni nema podataka na pakiranju koji bi ukazivali da se nešto u sastavu proizvoda promijenilo.
Skimpflacija je već uzela maha u mnogim zemljama, a mediji u Velikoj Britaniji i Njemačkoj sve se više bave ovom problematikom. Kupci koji se bore s porastom troškova života, javljaju se u sve većem broju udrugama potrošača i tvrde da njihovi omiljeni proizvodi izgledaju drugačije i imaju malo drugačiji okus.
Ovaj trend nije zaobišao ni hrvatsko tržište, ali nitko ne reagira, kaže Ana Knežević iz Hrvatske udruge za zaštitu potrošača.
"Problem je što naši potrošači ne čitaju deklaracije, ne obaziru se na njih. Jednostavno nisu educirani. Tako da ne dobivamo pritužbe takve vrste. Osim toga, ovo je prijevara kupaca kojoj je puno teže ući u trag. Trebali bismo čuvati ambalažu proizvoda pa vidjeti što se mijenja kroz određeno vrijeme ili nositi proizvod na analizu“, kaže Knežević za Dnevnik.hr.
No, tek je nešto bolje kod primjerice potrošača u Velikoj Britaniji. Istraživanje Barclaysa je pokazalo da je dva posto Britanaca izjavilo kako je primijetilo smanjenje kvalitete sastojaka u svojim omiljenim proizvodima, dok je cijena ostala ista ili se povećala.
Hrvati samo gledaju kako da im ostane cent više
"Ma naši potrošači ne čitaju deklaracije, samo gledaju da prođu jeftinije i da im ostane koji novčić više. Sastav proizvoda se naravno ne smije mijenjati bez da se uskladi s deklaracijom, ali to je u rukama Državnog inspektorata. U svakom slučaju, potrošačima savjetujemo da dobro provjere što kupuju, da čitaju deklaracije na onom što kupuju i da prijave nepravilnosti“, rekao nam je Igor Vujović iz udruge Potrošač.
Edukaciju potrošača pa tako i o skimpflaciji trebale bi provoditi udruge potrošača, ali one se žale da nemaju dovoljno sredstava za što krive državu.
Ovakve makinacije sa sastojcima u proizvodima jedino možda neće proći kod onih koji su navikli na određenu razinu kvalitete i koji će zamjenu potražiti kod drugog proizvođača, piše Dnevnik.hr.
Skimpflacija također može biti prisutna i u segmentu kvalitete usluga, a veže se uz nedostatak radne snage. To može značiti duže čekanje u banci jer je smanjen broj službenika, tramvaji i autobusi u gradskom prijevozu koji rjeđe voze, teleoperateri smanjuju broj radnika u pozivnim centrima tako da potrošači duže čekaju dok netko riješi njihov problem, aviokompanije smanjuju težinu prtljage koja se može unijeti, iako je cijena karte ista…
