Svaki malo bolji poznavatelj dalmatinske povijesti upoznat je s likom Ejnara Dyggvea, danskog arheologa, koji je velik dio svoje karijere posvetio upravo istraživanjima na našem području.
Točnije, od 1922. godine iskapao je na lokalitetu u Solinu, a u periodu 1929. – 1932. bio je arhitekt konzervator Arheološkog muzeja u Splitu, a istraživao je i drugdje u Dalmaciji. Nakon Drugog svjetskog rata, točnije 1949. godine istražuje kršćanski kultni centar u Solinu. Od tada pa sve do 1960. godine često boravi i istražuje u Dalmaciji, posebice u Splitu i Solinu.
Dyggveov doprinos očuvanju naše baštine je nemjerljiv. Njegova glavna djela su „Grad Salona: raspored i topografija: istraživanja u Saloni I." (1928.), „Nova istraživanja o prijelazu preko rijeke Jadro kraj Salone" (1929.), „Kršćanska Salona" (1933.) i "Starokršćansko groblje Marusinac: istraživanja u Saloni III." (1939.). Zbog svojih zasluga proglašen je počasnim građaninom Solina, a 1958. godine je poklonio gradu Splitu cjelokupnu svoju istraživačku građu, što dovoljno govori o povezanosti Dalmacije i Dyggvea.
Ogroman doprinos planinarskom životu na Mosoru
No, malo je poznato kako je Dygvve provodio dane u Splitu kada se nije bavio arheologijom. Sa sobom je doveo obitelj, suprugu Ingrid i sina Egila. Dapače, Egil je tri godine bio polaznik splitske klasične gimnazije i premda je morao svladati sve poteškoće, bio je jedan od najboljih učenika u svom razredu. Štoviše, sa svojim ocem je redovito izmjenjivao misli na hrvatskom jeziku.
Obitelj Dygvve je gajila ljubav prema planinarstvu te su svo troje bili članovi HPD-a Mosor. Članom društva je postao odmah po dolasku u Split i zapošljavanju u Arheološkom muzeju. Za to je vrlo vjerojatno najzaslužniji bio tadašnji ravnatelj Arheološkog muzeja dr. Mihovil Abramić, koji je od 1928. do 1933. godine bio na funkciji potpredsjednika HPD-a Mosor, splitske podružnice Hrvatskog planinarskog društva iz Zagreba. Obitelj Dyggve je za vrijeme svog boravka u Splitu, osim u planinarenju, redovito sudjelovala u najstarijoj planinarskoj manifestaciji kod nas - "Šumski dan". Ova je manifestacija prvi put organizirana 25. ožujka 1928. godine, a cilj joj je bio pošumljavanje mosorske goleti, ponajprije uokolo budućeg planinarskog doma na Ljuvaču.
Po izgradnji i otvorenju planinarskog doma 10. listopada 1931. godine, Ejnar Dyggve je za opremanje i do danas najvećeg planinarskog objekta u Dalmaciji, darovao 36 vunenih pokrivača. Time su omogućena i prva noćenja u planinarskom domu na Ljuvaču. Veza između "Mosora" i obitelji Dyggve je ostala jaka i po njihovom povratku u Kopenhagen, pa je s dubokom tugom primljena vijest iz Danske kako se 30. listopada 1935. ugasio život mladog Egila, koji je imao samo 16 godina.
Šokantan kraj života za mladog Egila i stijena kao trajna uspomena na obitelj Dyggve
Prema pisanju Jadranskog dnevnika iz 1935. godine, Egil se unatoč mladosti bavio suvremenim problemima. Bio je pristaša pacifizma, ali njegova idealistička narav nije mogla trpjeti prilike koje su tada vladale. Tako navode da se Egil "dobrovoljno oprostio od života". Ta vijest je izazvala tugu među članovima HPD-a Mosor. Pokojni don Frane Bulić često je susretao Egila te ga je nazivao "solinskim momkom". To dovoljno govori o povezanosti obitelji Dygvve i Dalmacije.
Tijekom sljedećeg "Šumskog dana", održanog 10. studenoga te iste godine, na jednom od kukova pod planinarskim domom na Ljuvaču, vijence su u ime "Mosora" položili predsjednik "Mosora" prof. Umberto Girometta, a u ime Arheološkog muzeja dr. Mihovil Abramić. Pred čak 150 sudionika "Šumskog dana", prof. Girometta je istaknuo svijetli primjer Egila Dyggvea koji je usprkos svojoj mladoj dobi nesebično odvajao svoje slobodno vrijeme kako bi šumom oplemenio mosorski krš, te kako je ovo "najznačajnija i najsvečanija priredba, važnija od svih drugih koje priređuje društvo Mosor i svaki Mosoraš treba da je shvati najozbiljnije".
Tada je održana misa za pokoj duše mlađeg Dyggvea, a predvodio ju je prof. don Mladen Alajbeg. Nakon mise, prof. Umberto Girometta, predsjednik HPD-a Mosor, poveo je sve sudionike "Šumskog dana" pred krasan dolomitski kuk, na koji se Egil često penjao.
Uspomena na obitelj Dyggve ostaje vječna
Prof. Girometta održao je krasan govor, ističući mladim članovima društva primjer stranca koji je istinski ljubio naše planine i hrvatski narod. Njegov govor je dirnuo sve, čak i one koji nisu poznavali tročlanu obitelj Dyggve. Na tu stijenu je položen vijenac, a i danas ju krasi uklesano ime Egila Dyggvea.
Nakon katastrofalnog požara koji je u srpnju 2017. godine značajno opustošio šumu koju su sadile vrijedne generacije mosoraša, a među njima i naši danski prijatelji - obitelj Dyggve, započelo se s novim krugom pošumljavanja Mosora. Danas, umjesto sadnicama crnog dalmatinskog bora kao nekad, pošumljavanje se obavlja prvenstveno sadnicama hrasta medunca. A i termin je sad nov, pa se "Šumski dan" održava u rujnu, za vrijeme trajanja "Mosor Film Festivala", i u svjetskim okvirima jedinstvenog festivala filma i knjige, posvećenog planinama i planinarenju.
Jedno je sigurno - uspomena na plemenitu obitelj Dyggve i sve zaljubljenike u Mosor koji su vlastitim trudom stvorili zelenu oazu u srcu Mosora, ostaje vječna.
