S nedostatkom liječnika bore se veliki i mali gradovi, pa su se mnogi umirovljeni liječnici iz mirovine vratili u ordinacije.
U svojim sedamdesetim i osamdesetim godinama života bezrezervno se daju pacijentima, i tako spašavaju živote i sustav.
- Radila sam do 2022. godine. Iz ove ordinacije sam otišla u mirovinu. S punih navršenih 70 godina. Bila sam mentor specijalizantima iz obiteljske medicine i upravo zadnje dvije specijalizantice prije moje mirovine položile su specijalizacije, rekla je prim.dr.sc. Mirica Rapić, spec. obiteljske medicine.
Istaknula je da je otišla u mirovinu s nekim strahom, tko će mijenjati njenu ambulantu.
- Već 2-3 godine prije toga se pokazao deficit naše struke. Velika fluktuacija liječnika. Međutim posrećilo se, jedna kolegica je došla i sreća je trajala nekih 7-8 mjeseci, ona je dobila specijalizaciju u drugom mjestu i otišla. I opet, nema doktora. U mojoj ambulanti to su pacijenti osjetili. Mijenjaju ih kolege iz suprotne smjene na drugom kraju grada. Vlada jedno nezadovoljstvo, a ja živim blizu ove ordinacije i dobrim dijelom moji susjedi su moji bivši pacijenti, rekla je.
- Prvi dan povratka. Vidim svog starog pacijenta koji se rasplakao sa mnom. Od prvog dana kad sam počela raditi, ovdje je moj pacijent. I baš je došao taj prvi dan, dodala je.
Mirica je 1976. godine završila medicinski fakultet i odmah došla na staž u obiteljskoj medicinu.
- Imala sam prekrasnu mentoricu, doktoricu, Julijanu Baldani Fulanović, specijalisticu obiteljske medicine uz koju sam počela raditi. Ja sam zavoljela ovaj rad u obiteljskoj medicini. Shvatila sam da mogu pacijentu pružiti puno toga, ali zapravo da mogu i puno učiti preko pacijenta, rekla je.
Dotaknula se i liječničke odgovornosti.
- Mislim da smo mi jedini koji idu kući pacijentima. Tako da je velika odgovornost, a za to treba imati i znanja, i ljubavi. Kao liječnik, drugačije to doživljavate, isto na jedan način. Više razumijete pacijente, više im hoćete pomoći. Makar je sad teže raditi, dodala je.
Medicinska sestra Ivana Čečura istaknula je kako je doktorica neumorna.
- Ima jako puno snage i energije, dodala je.
- Obiteljska medicina je prekrasna. Meni poslije svega ovog, sve što sam prošla, da pitate, ja bih ponovila isto. Volim taj posao. Ostala sam i mislim da samo čovjek koji voli posao može sve ovo izdržati, rekla je Mirica Rapić.
Svoju priču podijelio je Vlado Novaković, specijalist oftalmologije.
- Radim neku opću oftalmologiju. Jedino više ne operiram puno, osim malo na vanjskom segmentu oka. Rođen sam 1940. godine. Medicinu sam završio 1965. godine. Radim s vrlo malim prekidima. Ukupno sam možda imao tjedan dana bolovanja. Možda ni toliko. Obično nešto što sam trebao obaviti sam obavio za vrijeme godišnjih odmora, rekao je.
- Bolje tisuću pacijenata pogledati koje nije možda ni trebalo pogledati, nego ne pogledati jednoga kojega je trebalo, pa je oslijepio, dodao je.
Medicinska sestra Zdenka Šargač istaknula je kako se brinula što će biti s njom kad Vlado Novaković ode u mirovinu.
- Kad sam počela raditi s doktorom i kad smo prešli u Dom zdravlja, samo sam se brinula kad on ode u mirovinu, s kim ću ja raditi. Neću ja raditi uopće. Hoće li biti za mene posla? Međutim, sad je došlo vrijeme da sam ja već pomalo uhvatila i prve uvjete za mirovinu, pa se sve pitam hoću li ja otići prije doktora, rekla je Zdenka Šargač.
