Prvi je u Hrvatskoj i u ovom dijelu Europe sa svojim timom u Općoj bolnici Šibenik izveo zahvat operativnog liječenja urinarne inkontinencije kod žena kojima u mokraćovod ugrađuje filere preuzete iz estetske medicine.
Od 2017. godine do danas je obavio preko 300 operacija na pacijenticama iz cijele Hrvatske, a izvan zemlje je operirao u Bugarskoj, Cipru, Grčkoj, Škotskoj, BIH, Srbiji i Rumunjskoj. Kod njega na Odjelu urologije šibenske bolnice educirani su u toj tehnici brojni liječnici iz Hrvatske i Europe.
Radi dvije najsuvremenije metode liječenja inkontinencije kod žena, botoksom i filerima. Edukaciju je odradio s kolegama iz Catharina Hospital, iz nizozemskog grada Eindhovena, 2016. godine i na klinici Tekton u Barceloni. Iz poznate je splitske liječničke obitelji jer mu je pokojni otac bio ginekolog.
Šibenik na svjetskoj karti urologije
Već godinama o toj sigurnoj i minimalno invazivnoj operativnoj tehnici podučava kolege širom svijeta, a svojim je pionirskim zahvatom Opću bolnicu Šibenik svrstao među iznimno poželjne ustanove za liječenje uroloških problema. Posebnu zahvalu za svoj uspjeh posvećuje ravnateljicama bolnice, dr. Sanji Jakelić i dr. Ivani Skorić koje su ga podržale u izazovnom poslu. On je Splićanin, urolog i edukator dr. Anđelo Mojsović.
- Urinarna inkontinencija uglavnom pogađa žene, vrlo je česta pojava posebno u vrijeme menopauze i ne predstavlja samo zdravstveni već higijenski i socijalni problem. Dio žena o tome šuti i koristi higijenske uloške srameći se situacije koju proživljavaju, a koja može biti riješena u svega jedan dan.
Nekontrolirano ispuštanje mokraće pogađa značajan postotak populacije iako češće žene, zna se da 50 posto žena u pedesetim godinama ima neki oblik inkontinencije. „Meta“ su žene u reproduktivnoj dobi, vaginalni porođaj je značajni rizični faktor, a uz to se pribrojiti može slabljenje mišića zdjelice, kao i hormonske promjene. Inkontinencija nije dio normalnog starenja i može se i mora se liječiti.
Zahvat bez rezova, šavova i ozbiljnih komplikacija
Mojsović pacijenticama u dnevnoj bolnici, u lokalnoj anesteziji, u mokraćovod aplicira najsuvremeniji polikaptrolaktonski filer – Urolon, te istoga dana odlaze kući bez šavova i rezova. Izuzetna prednost metode je to što nema kontraindikacija ni ozbiljnih komplikacija.
Kontinencija postignuta filerom nažalost nije doživotna, dužina trajanja suhog perioda varira od 6 mjeseci do nekoliko godina ovisno o težini bolesti i odgovora pacijenta na implantirani materijal. Dobra je stvar to da se zahvat može ponavljati i redovito su rezultati sve bolji. Najmlađa pacijentica mu je bila 34-godišnjakinja, dok je najstarija imala 82 godine.
Filer koji se aplicira kao uretralni implantat iznutra je novost u urologiji i uroginekologiji u svjetskim razmjerima. Ta tehnika nije primjenjiva za najteže slučajeve inkontinencije, ali je njih u ukupnoj strukturi pacijentica najmanje, kaže.
Vrste inkontinencije i dostupne terapije
- Inkontinencije ima jako puno i jako se malo liječi. Ogroman broj muškaraca i žena je inkontinentan. Jedan dio žena inkontinenciju smatra kao normalnu pojavu u procesu starenja. Liječenje inkontinencije kod žena i muškaraca je različito. Primjerice, stres inkontinencija se pojavljuje pri naporu tipa kašljanja, kihanja, hodanja, trčanja ili podizanja noge, a može se riješiti postavljanjem filera u mokraćnu cijev. Ako ne pomaže ta metoda onda se postavljaju sintetički slingovi koji imaju određene nuspojave zbog kojih ih neke žene izbjegavaju.
- Druge inkontinencije, tipa urgentne, kada mokraća krene prije nego što je osoba stigla do toaleta, posljedica su oštećenja mjehura. Rješavaju se lijekovima i fizikalnom terapijom, a ako to ne pomogne radi se botoks mjehura. Danas u KBC Zagreb i KBC Split postoji i opcija ugradnje „pacemakera“ za mjehur.
Lista čekanja za pregled, ali i za operaciju inkontinencije, je od tri do šest mjeseci. Sve ide na uputnice, te se pacijenti mogu operirati i više puta kroz godine. Zanimljivo je kako u liječenju inkontinencije pacijenti na raspolaganju imaju i elektromagnetnu stolicu, no problem je što je HZZO ne dozvoljava koristiti ženama starijim od 65 godina, ali ni muškarcima.
