U posljednjoj epizodi druge sezone HRT-ovog serijala "Planine" s glumcem Vedranom Mlikotom penjali smo se na planinu kraj koje je odrastao, iz Zagvozda idemo na njegovo Biokovo.
- Kad su pitali jednog alpinista zašto ide u planine, on je odgovorio - zato što su tamo, priča Vedran Mlikota penjući se na Biokovo sa "svoje", sjeverne strane, iz smjera rodnog mu Zagvozda.
Teško mu je, dodaje, objasniti razlog vlastite fascinacije planinama, pa jednostavno zaključuje:
- Zato što se dobro tu osjećam. U planinama ne možete sresti namrgođenoga čovjeka, ne možete sresti čovjeka koji vam neće pomoći. Što se više čovjek miče prema prirodi, sigurno postaje bolji čovjek, rekao je Vedran.
Bikovo ili Biakova
Naš Vedran kad god može ide u planine, a za sve je - kaže - krivo Biokovo:
- Kad otvorim vrata balkona, ili spavaće sobe, prvo što ugledam svako jutro kad sam u Zagvozdu je prizor Biokova. Kad sam bio klinac, još dok nisam mogao sam ići, uvijek sam želio vidjeti što je gore, kako se popeti, prisjeća se Vedran.
Danas Vedran i njegova ekipa Vlaji s Himalaje znaju svaki kamen, svaku škrapu.
- Nas desetak, kad se okupimo, znamo baš sve o Biokovu, ali opet, na neki način, ne znamo ništa jer je to vrlo lijepa, ali i opasna planina, upozorava Mlikota.
Manje je poznato da se Biokovo lokalno češće naziva Biakova:
- Zašto je to tako, ne znam... Možda je i to isto jedna ljepota ove planine, može biti da je dvospolna planina, možda je i zato lijepa, smatra Vedran.
Čovjek koji voli biti sam dobro se osjeća u planini
Na pitanje zašto mu je baš Biokovo toliko priraslo srcu, Vedran odgovara da se tu nema što puno izraziti riječima:
- Odgovor može biti samo da pogledate sve ovo iza mene, pogledajte ovu ljepotu - eto zašto Biokovo. Okrenete se 360 stupnjeva oko sebe, vidite, ako je lijep, sunčan dan, čak Italiju, a vide se Hvar, Brač, Vis, Korčula, Lastovo, vidi se do Splita, vidi se pola Bosne, cijeli Zagvozd... Kad se popne, nakon silnog umora, čovjek ima fenomenalan osjećaj zadovoljstva. Čovjek koji voli i zna biti sam, on se u planini sigurno osjeća dobro. Ono što je prisutno u planini, što mi sada osjećamo, je - tišina. I kad čovjek zna hodati i uživati u toj tišini, što će ti više, ističe Vedran.
"Nikad ne zaboravi odakle si pošao"
- Jedan stari čovjek je rekao rečenicu koju stalno nosim sa sobom: "Nikad ne zaboravi odakle si pošao." To je vrlo važna rečenica u mom životu, a ja sam pošao odavde dole... I ono što najviše volim je vratiti se tu. To je neki mul za koji si privezan i ne možeš se baš odvojiti ako si normalan čovjek. Zavičaj te obilježi, zavičaj te vodi, i ljudi koji žive u tom zavičaju. Ti možeš otići iz zavičaja, ali zavičaj iz tebe ne može, barem je to kod mene slučaj, zaključio je Vedran Mlikota.
