U zadnje vrijeme mediji prate akcije vlade, udruga blokiranih i ovršenih u nastojanju da olakšaju položaj ljudi koji su se našli u financijskim problemima pa se spominju termini poput otpisa dugova, odgode ovrha, deblokade, oprosti i slično.
Ponekad se stječe dojam da su građani tj. potrošači što krivnjom situacije u kojoj su se našli što vlastitom krivnjom, stvarno i stvorili te dugove, koje eto sad moraju plaćati porezni obveznici.
Mladen Šurija, savjetnik za zaštitu potrošača iz udruge Dalmatinski potrošač smatra da je bitan način nastanka dugovanja, a time povezano i zakonitost tijeka ovršnog procesa te i same ovrhe.
Naime mnogi od tih dugovanja pa posljedično i ovrha, nastali su na nezakonit način, kaže Šurija.
Baveći se zaštitom prava korisnika telekomunikacijskih usluga spoznao sam da je u dosta slučajeva sporan sami nastanak duga i treba se početi od tu pa se tek onda baviti načinom oprosta ili otpisa duga. Na primjer mnogi dugovi kod sadašnjih ili bivših korisnika usluga teleoperatera nastali su putem prijevare, a obrazac je klasičan; Prodajni predstavnik dođe u kuću neukih ljudi i ponudi im kao bolju uslugu ili nižu cijenu, a informacije o trošku raskida prema postojećem teleoperateru sakriju ili slažu da to oni pokrivaju, da troškova nema i slično.
Često prevareni potrošači i ne znaju da su prebačeni drugom teleoperateru dok ne bude kasno.
Ugovori su se sklapali i telefonskim putem, a tu su se prijevare radile tako da su prodajni predstavnici u razgovoru davali krive i sakrivali bitne informacije ili bi sklapali ugovor bez pristanka potrošača, rekao je Šurija.
Mnogi od potrošača su kasno saznali da su prevareni i da su im osobni podaci iskorišteni za sklapanje ugovora jer su npr. bili na putu ili ne bi otvarali poštu pa bi istekao rok od 14 dana za raskid bez naknade. U nekom slučajevima bi se teleoperateri i oglušivali na prigovore potrošača te ne bi postupali po njihovim zahtjevima, a događalo se i da ih ne bi uputili u pravo na sljedeći stupanj prigovora - povjerenstvo za reklamacije, te su tako potrošači bili uskraćeni u korištenju svog zakonskog prava na prigovor, naglašava naš sugovornik.
I HRT je stvarao dugove potrošačima na nezakonit i nepošten način, koristeći agresivnu poslovnu praksu i to tako da je mimo volje ili znanja građane prijavljivao kao obveznike plaćanja HRT pretplate, koristeći podatke koje za koje nije dobio od njih privolu. Bilo je slučajeva kada bi građanima prijetili velikim troškovima ako se ne prijave kao obveznici plaćanja pretplate iako kontrolori nisu ustanovili da imaju bilo kakav prijemnik.
Druga bitna stvar vezana za nezakonitost nastanka duga, a time i ovrhe jest kada se krši članak 15. Zakona o zaštiti potrošača koji jasno kaže da trgovac koji pruža javnu uslugu ne smije pokretati postupak prisilne naplate do okončanja sudskog ili izvan sudskog postupka. U praksi se događalo da su teleoperateri za vrijeme postupka prigovaranja potrošačima slali opomene pred ovrhu, pokretali ovrhe pa čak i angažirali agencije za naplatu potraživanja ili prosljeđivali istima ''dugovanja'' potrošača, rekao je Mladen Šurija, savjetnik za zaštitu potrošača iz udruge Dalmatinski potrošač.
Mnogi potrošači, zastrašeni raznim upozorenjima o većem dugu ako odmah ne plate su odustali od daljnjeg postupka prigovora a u kojem su mogli dokazati i neosnovanosti nastanka ugovora s davateljem usluge, računa ili troška pa time i dugovanja, rekao je Šurija i nastavio: "Tu se radi o nepoštenoj i o agresivnoj poslovnoj praksi i to prema čl.37 ZZP-a. Prema članku 37.ZZP-a korištenje prijetnje (opomene pred ovrhu, obavijest o prosljeđivanju duga agenciji, obavijest da će dug narasti ako se odmah ne plati i sl.) o poduzimanju radnji koje se po zakonu ne mogu poduzeti dok traje prigovor ( ovrha, prebacivanje duga agenciji i sl), predstavlja agresivnu poslovnu praksu. Osim toga pokretanje protupakta prisilne naplate za vrijeme prigovora potrošača je i prekršajno kažnjivo a prema čl 138. st 22. Zakona o zaštiti potrošača.
- Kako prilikom sklapanja ugovora između davaoca usluge i potrošača postoje procedure koje se moraju ispoštovati da bi ugovor bio valjan, tako i prilikom raskida ugovora zbog duga potrošača ili pokretanja ovrhe također se trebaju poštovati procedure. U spornim slučajevima ta procedura nije ispoštovana pa poslijedično ni ovrha nije trebala ni biti pokrenuta jer je sporan sam nastanak navodnog duga. To je kao kad na primjer tražite dozvolu za početak rada obrta i ako od potrebnih 7 dozvola ili dokumenata nemate samo jedno, nema šanse da legalno počnete s radom, navodi Šurija.
Čak i u slučajevima kad nastanak duga nije sporan, trgovac-davatelj usluge mora poštovati Zakon o zaštiti potrošača i ne pokretati postupak ovrhe dok se ne iscrpe mogućnosti prigovora potrošača u sudskom ili izvan sudskom procesu. Ovo kršenje ZZP-a a time i ništavnost nastanka duga pa i ovrhe može se lako dokazati jer postoje potvrde o predaji prigovora putem mail-a ili pošte. To bi se moglo napraviti u sudskom ili izvan sudskom postupku (postupak mirenja), pogotovo zato što novi zakon o ovrhama koji stupa na snagu početkom iduće godine, vraća ulogu sudova koji će na kraju odlučivati o osnovanosti i zakonitosti ovrhe. Time bi se smanjio broj ovršenih i blokiranih ali na puno pravedniji i način, zaključuje Mladen Šurija, savjetnik za zaštitu potrošača iz udruge Dalmatinski potrošač.
