Majčinstvo je najveća odgovornost u životu žene koja je odlučila donijeti dijete na svijet pa bi bilo racionalno pomisliti da za jedan tako važan i odgovoran zadatak kao što je briga o nečijem životu, postoji adekvatan sustav emotivne, psihičke i fizičke potpore, no on u praksi ne postoji.
Mlade mame, posebno su laka meta osuda upravo zato što ih se smatra nezrelima za roditeljstvo, a kao i sve žene koje iščekuju svoje prvo dijete, vrlo često su uplašene. RTL.hr razgovarao je s dvije mlade majke koje su otvoreno progovorile o predrasudama i diskriminaciji s kojima su se susrele u trenucima kad im je stručna pomoć i potpora zapravo najviše trebala.
Lana C. 19-godišnja je majka osmomjesečnog Jakova. Dolazi iz okolice Bjelovara. Profesionalna je vozačica koja još nije imala priliku ostvariti se u tom poslu iako se tome nada.
'Osjećala sam se kao neko dijete koje ne bi trebalo biti tamo'
"Kada sam saznala da sam trudna prva stvar koja mi je pala na pamet je porod. Prvo sam rekla dečku. Nas dvoje smo test radili slučajno jer me zanimalo kako to funkcionira. Nisam ni pomislila da je moguće da sam trudna u tom trenutku. On je bio dosta sretniji od mene, ja sam tad baš bila uplašena. Tek sam kasnije nekako postala svjesna", ispričala je Lana za RTL.
"Početak trudnoće mi je bio katastrofa jer sam baš puno povraćala. Ništa nisam mogla jesti do četvrtog mjeseca. Bila sam i u bolnici", rekla je Lana.
Nebrojeno puno puta je naišla na komentare poput: "Ajoj stigla si", "Što će ti to sad", "Trebala si uživati dok si mogla". Takvi komentari često loše utječu na samopouzdanje mladih majki koje zatim počnu propitkivati vlastitu sposobnost i vrijednost.
"Na pregledima me uvijek nekako bilo sram. Osjećala sam se kao neko dijete koje ne bi trebalo biti tamo", poručila je Lana.
Imala je jako težak porod, rađala je punih 12 sati. Ispričala nam je svoje iskustvo iz rodilišta.
"Ja sam bila jako uplašena i stalno sam ispitivala kakav je porod i kako to ide. Konstantno sam čitala po internetu iskustva drugih žena. Svi su me pokušavali smiriti tako što su mi govorili da su to svi prošli, da nije to tako strašno kako svi pričaju. Tad mi je to možda pomoglo i smirilo me, ali porod je bio puno gori nego što sam očekivala. Kada se rodio, možda će glupo zvučati, jedva sam čekala da ga maknu. Svi govore sve mu divno i krasno kada ti stave dijete na prsa, ali ja nisam bila baš pri sebi", kazala je Lana.
Tijekom trudnoće sve preglede je, kaže, obavljala privatno te je na to potrošila dosta novca.
"Tamo su mi rekli da ću roditi na carski rez te sam dobila uputnicu međutim kada sam došla u bolnicu, oni su mi rekli nešto sasvim deseto. Jedni su rekli jedno, drugi drugo. Meni je plodna voda curila, trbuh mi se skroz smanjio i tu mi je privatna doktorica rekla da je porod počeo. Kada sam došla u bolnicu, oni su me ostavili do drugog dana, dobila sam dojam da ih nije bilo previše briga. Kada sam ja bila, bolnica je bila puna. Više nije bilo soba za sve. Sjećam se da je beba jedne žene imala žuticu i nisu još trebale biti otpuštene iz bolnice. Doktorica joj je tada rekla da nema više mjesta i da zauzima sobu te da kada stignu doma bebu stavlja na svjetlo.
Više pročitajte ovdje.
