Zakuhalo se u hrvatskom taboru, ali ni u argentinskim redovima ne cvjeta cvijeće. Štoviše, kod njih je situacija još zategnutija. Gauči su nakon remija s Islandom i neuvjerljive igre pod strahovitim pritiskom i rafalnom paljbom svojih medija. Deseci milijuna argentinskih navijača nezadovoljni su igrom svoje reprezentacije. To nije spoznaja od jučer, skepticizam traje već duže vrijeme.
Argentina nastavila gdje je stala u kvalifikacijama
Utakmica protiv Islanda u skupini D Svjetskog prvenstva u Rusiji došla je samo kao potvrda crnih slutnji koje se roje oko mogućnosti Albicelestea već mjesecima. Argentina je u sličnom tonu odigrala cijele južnoameričke kvalifikacije, u kojima se silno mučila do posljednjeg kola.
Još je gore odigrala pripremne utakmice, pamti se havarija protiv Španjolske kada su Argentinci bez Lionela Messija izgledali kao momčad s radničkih sportskih igara, piše Gol.hr.
Sve su to pokazatelji da klimavi start Argentine nije nikakvo svjetsko čudo, da se loš start mogao predvidjeti i da će Argentincima trebati vremena da podignu formu.
E sad, u taj zrakoprazni prostor dok ne dignu formu trebala bi uletjeti Hrvatska i Gaučima razbiti snove na komadiće kao porculansku vazu. Sad je fantastična prilika za nokaut favorita skupine i jednog od favorita Svjetskog prvenstva. Hrvatska bi pobjedom nad Argentinom napravila uslugu sebi, ali i svima koji se križaju s njezinom skupinom.
Povijest nas upozorava: Argentina će se podići!
Povijest svjetskih prvenstava kazuje da je Argentina znala loše započeti turnir, ali nekako bi se provukla kroz skupina i onda bi postala silno opasna. Nije li tako bilo na Svjetskom prvenstvu 1990. u Italiji, kada je kao aktualni svjetski prvak na otvorenju turnira na San Siru izgubila od Kameruna? Jedva je kao treća prošla skupinu, a na kraju se nekako dovukla do finala i izgubila od Njemačke.
Argentina je tada u svojim redovima imala Diega Maradonu, koji nije odigrao ništa posebno, čak dapače, izgledao je pomalo groteskno s desetak kila viška. S tog turnira pamti se tek njegov pas za svojeg „brata po bijelom prahu“ Claudija Caniggiju i nevjerojatno sretnu pobjedu u osmini finala protiv vječitog rivala Brazila, koji je na toj utakmici pet puta pogodio vratnicu ili gredu, ali lopta jednostavno nije htjela u gol, dok je Argentina skoro pa doslovce jednom prešla centar i na opisani način zabila za pobjedu.
Nakon te utakmice Argentini je polako rasla forma, pa je na jedvite jade izbacila Jugoslaviju u četvrtfinalu na jedanaesterce, a onda je u polufinalu odigrala najbolju utakmicu protiv domaćina Italije i također prošla na jedanaesterce. U finalu nije mogla protiv najvećeg favorita turnira Njemačke.
Argentina je igrala klasični teški bunker, prvi put u povijesti se dogodilo da jedna momčad odigra finale bez udarca u okvir vrata suparnika, no možda i najjača ikad Njemačka ipak je teško mukom probila betonsku obranu Gauča u finišu utakmice onim slavnim jedanaestercem neponovljivog Andreasa Brehmea, koji ga je hladnokrvno zabio Sergiju Goycochei, najvećom argentinskom junaku na tom Mundijalu, kontra nogom (pucao je desnom iako je ljevak) u malu mrežicu.
Cijeli članak možete pročitati ovdje.
