U Dubrovniku se od četvrtka do subote održao 28. Noćnjak, tradicionalno godišnje okupljanje uljara i maslinara u organizaciji Zadružnog saveza Dalmacije. Manifestacija koja već desetljećima okuplja najbolje iz svijeta maslinarstva i ove je godine potvrdila koliko se ova grana poljoprivrede njeguje i cijeni u Dalmaciji.
U petak su dodijeljene medalje najuspješnijim maslinarima, a proglašena su i najbolja otvorena maslinova ulja, uključujući najbolje otvoreno, najbolje intenzivno ekstra djevičansko maslinovo ulje te priznanje za najbolje srednje intenzivno ekstra djevičansko ulje. No, iza svake medalje stoji mnogo više od vrhunskog okusa i kemijskih analiza. Naime, sva ova priznanja rezultat su dugotrajnog i zahtjevnog procesa, od rada u masliniku do pažljive prerade, u kojem se kvaliteta gradi godinama.
Jedna od takvih priča dolazi iz Gradca, gdje Ivan Radelić, vlasnik OPG-a Radelić iz Gradaca, nastavlja obiteljsku tradiciju koja je započela još u vrijeme njegovih pradjedova. Za svoje ekstra djevičansko maslinovo ulje sljubljenih sorti osvojio je zlatnu medalju koja, kako kaže, ima posebnu težinu jer potvrđuje dugogodišnji trud njegove obitelji.
Na oko 160 stabala maslina, od kojih čak 90 posto čini autohtona sorta oblica, godišnje proizvede između 400 i 900 litara ulja, ovisno o godini. Upravo ta nepredvidivost jedna je od najvećih specifičnosti maslinarstva jer svaka sezona donosi nove izazove, a rezultat nikada nije siguran.
„I kad imaš iskustvo, nikad ne znaš što će godina donijeti. Puno toga ovisi o vremenu, o prirodi. Zato je svaka nagrada još veća“, ističe.
Radelić posjeduje i vlastitu uljaru još od 1997. godine. U njoj, osim vlastitih plodova, prerađuje i masline mještana, čime aktivno doprinosi lokalnoj zajednici.
„Mještanima uglavnom meljemo ulje, a naše prodajemo većinom na preporuku. Kako imamo uljaru i dugu tradiciju, ljudi nam se vraćaju. Uglavnom su to stranci jer smo turističko mjesto“, kaže, dodajući kako se litra ulja prodaje po cijeni od oko 20 eura.
I dok marketing danas igra važnu ulogu u plasmanu proizvoda, u njegovom slučaju presudna je reputacija izgrađena godinama. Upravo zato manifestacije poput Noćnjaka imaju dodatnu vrijednost.
„Kad prodaješ svoje ulje, diploma s Noćnjaka daje ti na vrijednosti. S njom dolazi i veće povjerenje kupaca, ali i nova poznanstva. Upoznaješ ljude, razmjenjuješ iskustva i napreduješ“, naglašava naš sugovornik.
Mukotrpan posao
Maslinarstvo, međutim, nije lagan posao. Radelić sve radi sam, uz podršku supruge koja je, kako kaže, njegova najveća pomoć i oslonac.
„To je mukotrpan posao. Cijeli život je u to uložen i ne možeš to tek tako ostaviti. Ne bih mogao napustiti ono što su moji pradjedovi posadili“, govori nam.
Njegova supruga dodaje kako je svaka medalja potvrda njihova rada, ali i motivacija za dalje.
„Ovo je nagrada za sav trud, ali i poticaj da budemo još bolji“, kaže.
Stručni žiri na Noćnjaku ocjenjuje ulja prema nizu kriterija, od mirisa i okusa do pikantnosti i svježine. Ključno je da ulje bude mlado, pravilno prerađeno, a svaki uzorak prolazi detaljnu analizu prije nego što dobije ocjenu.
Nastavlja očev put
Iako iza sebe ima već zavidno iskustvo, Radelić ističe kako nagrade nikada nisu zajamčene. Do sada je osvojio ukupno dvadesetak medalja, brončanih, srebrnih i zlatnih, nastavljajući tako obiteljsku tradiciju uspjeha. Njegov otac, prisjeća se, na Noćnjak je dolazio godinama.
„Otac je dolazio sigurno 15 godina. Zna se našaliti da su već ovdje pioniri. Imamo desetak zlatnih medalja s Noćnjaka“, kaže s ponosom.
Nakon očeve smrti, nekoliko je godina pauzirao s dolascima, no povratak na ovu manifestaciju za njega ima i emotivnu dimenziju, a to je svojevrsni nastavak puta koji mu je otac utabao.
Hoće li Ivan imati kome prenijeti ovu tradiciju? Sudeći prema njegovu životu danas, hoće.
Masline i loze se pokazale dobitnom kombinacijom
Sa suprugom se upoznao tijekom studija u Mostaru, koji je napustio nakon dvije godine agronomije.
„Znao sam da ću se baviti maslinama i shvatio sam da mi fakultet za to neće trebati. Osim toga, znao sam da me, uz masline, čeka i posao u kafiću koji i danas vodim“, govori.
Ipak, dodaje kako mu je upravo fakultet donio ono najvažnije, a to je obitelj.
„Suprugu i mene je upoznala zajednička prijateljica koja je rekla da smo idealna kombinacija jer ja imam masline, a ona loze“, kaže kroz osmijeh.
Njegova supruga dolazi s Pelješca, iz obitelji koja se generacijama bavi vinogradarstvom. Vjenčali su se 2015. godine, a danas imaju dvije kćeri. Upravo u njima Ivan vidi nastavak obiteljske priče i sigurnost da ono što su njegovi preci započeli neće stati.
