Treća dodjela glazbene nagrade 'TOP.HR Music Awards' u organizaciji Hrvatske diskografske kuće i RTL-a održana je ovog ponedjeljka u zagrebačkom klubu Mint. Ovogodišnja dodjela nagrada bila je posvećena ženama koje su obilježile hrvatsku glazbu i diskografiju.
Nastupili su Tereza Kesovija, Mia Dimšić, Alka Vuica, Emilija Kokić, Albina, Gibonni, Sandi Cenov, Matija Cvek, grupa Silente, Vanna, Dalmatino…
Najslušanija pjesma u prošloj godini je Gibonnijeva Kiša, grupa godine je Silente, najbolji pjevač Matija Cvek, a pjevačica Albina je novo lice godine. Vjekoslava i Tonči Huljić kao i obično nisu mogli proći neprimijećeno, a skladatelj je dobitnik nagrade za najprodavaniji album godine - 'Inamorana'. Pjesnikinja i književnica Vjekoslava Huljić rijetko se pojavljuje u javnosti, a još rjeđe daje izjave i govori o privatnom životu. Sa suprugom Tončijem počela je prije tridesetak godina stvarati za grupu Magazin, no danas potpisuje više od 600 pjesama za brojne legendarne glazbenike hrvatske estrade.
Samo za Story.hr Vjekoslava Huljić prokomentirala je što je nadahnjuje u pisanju pjesama i knjiga, kako prepoznaje tko će biti zvijezda, smeta li joj medijski interes o vjenčanju Petra Graše i svoje kćeri te fali li joj Hana otkad je otišla iz obiteljskog gnijezda.
Story: Gotovo uvijek elegantno i primjereno se odijevate. Što vas inače inspirira kada je riječ o modi i s kim surađujete?
Najbolje se osjećam u ženstvenim kombinacijama, to je tako bilo oduvijek. Volim odjevne komade odjeće koji prate liniju tijela, u tome se najviše osjećam dobro. Imam uski krug ljudi s kojima surađujem kao što je Arileo i Anamarija Asanović, uglavnom su to naši splitski dizajneri.
Story: Što vas nadahnjuje u pisanju pjesama?
Pjesnici su ti koji mogu osjetiti i primijetiti ono što netko drugi ne može. Dakle, sve što vas okružuje može biti nadahnuće, a osobito čovjek jer ta silna paleta emocija koje čovjek nosi u sebi, počevši od mene i mojih bližih ljudi, meni su neiscrpno nadahnuće. Ne trebam puno ni izmišljati, volim reći stvari na jedan drugačiji način, svoj, specifičan. Kada se zagrebe ispod površine čovjeka onda se može pronaći puno stvari za napisati pjesmu. Najbitnije je da pjesma nosi emociju. Znam da se, osobito žene prepoznaju u mojim pjesmama i čak me znaju pitati: 'Kako ti uspiješ pisati za muškarce?' Ja im kažem lijepo, jednostavno uđem u tuđe cipele, u kožu muškarca i reagiraš onako kako bi on reagirao u nekoj situaciji, a meni je svejedno pišem li za ženu ili muškarca. Bitan mi je čovjek i akvarel emocija koji nosi u sebi.
Story: Pišete i pjesme za mnoga nova lica koja su se istakla u masi pjevača. Kako prepoznajete tko od njih ima faktor za uspjeh?
Postoji mnogo ljudi koji krasno pjevaju. Uz to trebate imati ono nešto, a taj neki 'x faktor' možeš jedino prepoznati nakon ovoliko godina bavljenja glazbom. Imate milijun pijanista u svijetu koji svi savršeno sviraju, ali trebaju imati još 'ono nešto' čime će privući publiku, osim svojim glazbenim umijećem. Svakako, imamo nove mlade snage i mislim da tek pronalaze svoj put te da će i oni trajati kao što traju ostali naši izvođači – Jelena, Petar i svi ostali.
Story: Smeta li vam interes medija za vašu obitelj i vjenčanje kćeri?
Kada bi svi znali koliko smo mi normalni i obiteljski ljudi, koliko smo svi skupa prijatelji… Ne znam kako ljudi misle da mi živimo… To je dvoje ljudi koji se vole, koji stvaraju svoju obitelj i mislim da tu nema ništa neobično. Oni su kao i svi ostali. Razumijem donekle interes publike kada su javne osobe u pitanju, ali uvijek se držim da svoj privatni život – koliko je moguće zadrže za sebe.
Story: Hana se odselila iz obiteljskog gnijezda, svoju obitelj počela je graditi s Petrom. Fali li vam kći i čujete li se često?
Hana i ja smo jako povezane, naravno da se čujemo i vidimo svaki dan. Tako da kada je riječ o tome ne osjećam neku veliku razliku.
Story: Na koji način se rješavate stresa?
Moj život je pisanje, to je moj posao. Kad se odmaram od pisanja ja čitam, a jako puno i hodam. Volim hodati i ići u šetnje uz more i kod brodova, to me jako smiruje. Imam svoje sestre, mamu, svoju pudlicu s kojom šećem. Volim jako umjetnost i veseli me sve što je u okviru toga.
