Maja Šuput nikada nije bila tip osobe koja miruje, pa ne čudi što je i trudnoću provela radno. O tom razdoblju sada je ekskluzivno i otvoreno progovorila u novom podcastu ''Nema labavo by IN magazin''.
Maja Šuput u novom podcastu ''Nema labavo by IN magazin'' iskreno je i ekskluzivno progovorila o razdoblju trudnoće te otkrila kako za nju mirovanje nikada nije bilo opcija – čak ni u devetom mjesecu.
Pjevačica, koja je sina rodila s 41 godinom, kaže kako joj je majčinstvo u zrelijoj dobi savršeno odgovaralo, ali i priznaje da ne može ni zamisliti kako bi to izgledalo da je rodila ranije.
''Ne znam kako bi to bilo s 25, stvarno ne znam. Ali znam da sam takav workaholic da bih dobila živčani slom da nisam radila devet mjeseci tijekom trudnoće'', rekla je Maja.
Zanimljivo, zahvaljujući pandemiji nije izgubila nijedan angažman.
''Nijednu gažu nisam izgubila kad sam ostala trudna. Niti jednu jedinu svirku nisam propustila. A nakon poroda prošla su samo dva mjeseca dok smo dobili dozvole za nastupe i odmah sam se vratila na posao'', ispričala je.
Dodaje kako joj je upravo to bilo ključno za mentalno zdravlje.
''Svi koji me znaju rekli su – ti bi poludjela da si morala sjediti doma i gledati kako drugi rade. Meni bi nerad stvarno išao na živce'', priznala je.
Tijekom trudnoće bila je nevjerojatno aktivna – vodila je emisiju ''Tvoje lice zvuči poznato'' gotovo do samog poroda i redovito odlazila u teretanu.
''Dva tjedna prije poroda još sam vodila show. Imala sam 12 kila u trbuhu, a ruke, noge i lice – isti. Samo sam htjela raditi. Naravno, nisam dizala utege kao inače, ali morala sam biti aktivna'', objasnila je.
Iako kaže da joj je taj period bio idealan, svjesna je da bi joj život možda bio drugačiji da je ranije postala majka.
''Možda bih imala i drugo dijete. Iako sam uvijek govorila da želim samo jedno'', dodala je.
Danas, kada njezin sin Bloom ima pet godina, Maja priznaje da joj vrijeme leti brže nego što je očekivala.
''Sad, kad vidim koliko je već velik i kako pričamo o ozbiljnim stvarima, ne mogu vjerovati koliko brzo odrastaju'', kaže.
Ipak, ne skriva da su prve dvije godine bile najzahtjevnije.
''Do druge godine je pakao – stalno brineš je li sve u redu, kad će prohodati, kad će progovoriti… A onda, kad krenu pričati, sve postane lakše. Doslovno ti padne kamen sa srca'', zaključila je.
