Tri dana bicikliranja, 480 km preko dviju država, mnogo ustrajnosti i teglica čistog korčulanskog zraka gurali su psihologinju i sportašicu Maju Bonačić do cilja – Slavonskog Broda. Začetnica projekta „Djeca djeci – pravo na čisti zrak“ tako je barem na nekoliko dana vratila fokus javnosti na nešto bitno – onečišćenje zraka koje postaje alarmantan zdravstveni problem. Brodsko-posavska i Sisačko-moslavačka županija imaju najviše oboljelih od raka pluća što stanovnici s pravom povezuju s radom rafinerija u Sisku i Bosanskom Brodu. Maja je odlučila glasno reći „protiv“, protiv nečega što je krucijalno, a nedovoljno popraćeno – zagađenja zraka koji djeca mlađa od 8 godina udišu od prvog dana svoga života, a nemaju se kome obratiti za pomoć. S Majom smo razgovarali o dosezima njezina projekta i daljnjim koracima koje svi možemo poduzeti.
Već imate mnogo iskustva s humanitarnim akcijama i dugim putovanjima u svrhu senzibiliziranja javnosti za probleme naše djece. Kako je prošlo ovo putovanje i smatrate li to efikasnim načinom privlačenja kruga istomišljenika, medija i javnosti?
Putovanje je prošlo i više nego odlično! Nisam imala nikakvih problema tehničke prirode, što mi je bilo najvažnije. Malo me bilo strah prometa po BiH, ali sve je prošlo u najboljem redu. Ono što me jako veseli kod ovih projekata je što se uvijek uključi velik broj ljudi koji mi pomaže u samoj provedbi - od medija do prijatelja biciklista.
Mislim da je dobar način, prvenstveno jer je jedan afirmativan oblik skretanja pozornosti. I ono drugo, možda još i važnije, pokazuje da svatko od nas može biti kreator svijeta oko sebe i napraviti nešto za društvo.
Jesu li svi koje ste pokušali uključiti u projekt pomogli njegovoj realizaciji?
Ljudi koji me poznaju su se svi jako angažirali, ali i dosta nepoznatih ljudi. Naravno, bilo je i nerazumnih epizoda kao s Autotransom koji nije htio podržati projekt i izaći u susret mimo klasičnih pravilnika. No na kraju je sve odlično završilo, opet je prijatelj iz kluba uletio s poznanstvom s drugim autobusnim prijevoznikom i bicikl je sretno stigao na odredište. U biti, u svim mojim projektima neophodna mi je pomoć okoline, ali ona nikad ne izostane. Zato su volonterski projekti tako divna stvar, na kraju sudjeluje jako puno ljudi za nešto što vrijedi. Samo im treba inicijator i poticaj. Radite volonterske projekte!
Kako ste uopće došli na ideju nošenja teglice s čistim zrakom u Slavonski Brod? Koliki utjecaj na Vaše metode rada imaju majčinstvo i rad s djecom?
Kako sam bila u Splitu u trenutku velikog požara, i to baš na Kili, moja kći Kala i ja udisale smo taj zrak sa zapaljenog Karepovca. Budući da je ona nedavno operirala srce, to mi je bilo baš traumatično iskustvo, a onda sam shvatila da postoje roditelji koji tako svaki dan žive sa svojom djecom, u traumi – roditelji djece iz Slavonskog Broda. Ja ne mogu utjecati na to kakav će zrak biti u Slavonskom Brodu, ali sam pokušala napraviti ono što mogu napraviti. Kako se inače bavim terapijom igrom, cijeli sam dan u simbolici i metafori, nije mi trebalo puno da smislim priču. Uvijek naše osobno iskustvo utječe na naš život i kako percipiramo svijet oko sebe. Mene kao roditelja izluđuje tamošnja situacija, a uopće ne živim u tom području. Kad bi barem ostatak zemlje bio manje apatičan prema situaciji u Slavonskom Brodu...
Kako su Vaši domaćini reagirali na projekt i smatrate li da je Vaš cilj ostvaren?
Slavonci su bili oduševljeni idejom i stvarno su si dali truda da se projekt realilzira. Uključilo se mnogo udruga građana, zbog čega je sve bilo lakše i imalo veći utjecaj. Ono što me veseli je što je došao veći broj djece sa svojim teglicama na Korzo, kako bi svatko od njih ponio kući čistog korčulanskog zraka. Predivno iskustvo.
Što biste sugerirali svima nama - kako da pomognemo toj djeci?
Govorite o tome, radite projekte, motivirajte novinare da pišu o tome, radite što god vam padne na pamet, ali napravite nešto. Barem svojoj susjedi ispričajte za situaciju u Slavonskom Brodu. Naša država i vlast ima velik politički utjecaj koji bi mogli iskoristiti da se situacija riješi. Ako pratite medije, vidjet ćete da to „rješavaju“ već godinama. Malo se spomene pa netko posjeti Slavonski Brod i to je to. Paralelno se u medijima i dalje priča o mrtvima od prije 70 godina i svemu vezanome uz to, dok živi ljudi i djeca umiru. Očito je to narodu zanimljivije i misle da na taj način kupuju glasove. Mi smo narod i mi možemo pokazati da nas to ne zanima. Prestanite se baviti prošlošću, okrenite se sadašnjosti da biste radili na budućnosti. Svatko od nas osobno može krenuti tim putem - ne zanima me što je bilo, zanima me sada i što će biti. Oni na vlasti ionako funkcioniraju kao korporacija koja prati tržište - ono što najbolje prodaje proizvod, to se stavlja na tržište. Trenutno su to ustaše, partizani i komunisti, a mi smo kupci. Recimo svi NE. Neka to budu djeca i budućnost naše zemlje. A ta budućnost počinje u Slavonskom Brodu.
