Sigurno ste primijetili da nam se izražavanje napreže ne bi li održalo korak s jurećim vremenima, pa se tako ne znam kaže "nez", danas je postalo "dns", a vjerojatno je, vjerovali ili ne, "vjv".
Kojim je švercerskim kanalima došlo do tog drugog v, bolje da ne znam. Takve abominacije od riječi pojavile su se zahvaljujući brzopoteznoj virtualnoj komunikaciji i sveprisutnom "poruketanju", što je zapravo sasvim razumljiv i prirodan oblik evolucije jezika. Ali s jednim od njih imam poseban odnos, a to je "lp".
"Lp" i ja upoznali smo se prije mnogo godina, dok inkvizicija na samoglasnike još nije uzela toliko maha, u vremenu prije fejsa, vocapa, instača i ostalih online družilišta, dok smo još komunicirali staroškolski – na forumima i chatovima. Odmah sam zapazio da je riječ o veoma posebnom fenomenu i pomno sam pratio njegovu karijeru.
Malo pomalo, "lp" je dobivao sve učestalije mjesto na dnu pisanih poruka. Vrlo brzo je napredovao iz favela sitnih objava i opskurnih chatova do prestižnijih pozicija na ozbiljnijim objavama, tekstovima i mailovima. Uspjeh je bio vrtoglav. Nije prošlo dugo, a "lp" se već ustoličio kao neprikosnoveni standard formalnog pismenog izražavanja, kočeći se u podnožju službenih objava, diplomatskih komunikacija i državnih proglasa.
"Lp" je kratica za "lijep pozdrav", ako niste znali. Minimalan, a elegantan. Predstavlja ultimativnu soluciju za modernog biznismena u pogonu koji jednostavno nema više volje ni inspiracije birati između "srdačno", "bilježim se sa štovanjem" i ostalih službenih pozdravnih oblika.
No u svom trnovitom putu do zvijezda, "lp" je postao paradoksalan kroz gubitak vlastitog identiteta, svojeg značenja, ako ga je ikad i imao. Realno gledajući, "lp" uopće nije lijep pozdrav, zapravo je prilično ružan, kljasti oblik iz kojega možete zaključiti da se osobi koja vam ga je uputila ne da baš pretjerano baviti vama. Ako želite nekoga lijepo pozdraviti, čak je i obični "bok" neusporedivo ljepši, a "doviđenja" da i ne spominjemo.
Uostalom, kad otipkate neku dugačku formalnu poruku u kojoj 'glumatate' silno pismenu i načitanu osobu, nije li u najmanju ruku bizarno cijeli traktat zaokružiti tim "lp"? Što, sad odjednom više nemate energije za napisati još tih deset bijednih slova, dati tom pozdravu barem trunku dostojanstva? Zar vam se ne čini da takvim lijenim polupozdravom diskreditirate sve mudre misli koje ste nadrobili u retcima iznad? Evo, procijenite sami.
LP, Igor
