Kao pilotkinja u Croatia Airlinesu Kristina Mlinarić radi već 20 godina. Za sebe voli kazati da se u zrakoplovima nije puno vozila s obzirom da je ratno dijete, no zato ga je s 12 godina prvi put vidjela u Velikoj Gorici jer su slijetali i polijetali u blizini njene kuće.
Već je tada shvatila da je to interesira. Prije nego je postala pilotkinja sa 16 je godina letjela u London, a u istom periodu krajem ljeta i početkom jeseni prvi put sjela u Cessnu i njome upravljala.
- Bila sam uzbuđena jer nešto što zamišljate da bi željeli raditi zapravo ne znate što vas čeka. Naravno, meni se to svidjelo i tako je krenulo moje putovanje u avijaciju.
Tvrdi da u tom odgovornom poslu piloti nekoliko puta godišnje prolaze simulatorske provjere gdje odrađuju stvari za koje se nada da se na zrakoplovu neće nikada dogoditi. Jer tijekom letenja je moguć otkaz motora, zaleđivanje, smicanje vjetra, problemi sa strujom ili hidraulikom. No putnici ne trebaju strahovati jer piloti sve te moguće kvarove prolaze na simulatoru zbog čega znaju odlično reagirati u takvoj situaciji. Uvjerava kako su piloti itekako pripremljeni za sve situacije.
Bura u Dubrovniku i južina u Sarajevu
- Svaki sistem u zrakoplovu ima backup tako da ako otkaže jedan imamo drugi. To je isto kao i s motorom. Kada jedan otkaže imamo drugi. Mi na svakoj simulatorskoj provjeri to vježbamo tako da smo pripremljeni za sve situacije.
Do sada na letovima nije imala neugodne situacije osim bure u Dubrovniku i južine u Sarajevu. Podsjeća kako se putnici često znaju pitati zašto zrakoplov nije sletio konkretno u Dubrovnik jer im je netko rekao da tamo ne puše. No, ne znaju da svaki zrakoplov baš kao i član posade ima određenu limitaciju koju propisuju proizvođač i operater.
Tamo se objašnjava na koju jačinu bočnog vjetra može određeni zrakoplov sletjeti i zato piloti ne žele riskirati dozvolu, niti putnike izložiti opasnoj situaciji, ali ni dovesti u opasnost svoj život. Smatra da piloti na prvom mjestu trebaju biti odmorni za let iako posljednjih godina na globalnoj razini rade sve više, a podiže im se i dobna granica za rad. Uz to je i javna tajna da svugdje nedostaje pilota.
Kristina je završila Srednju zrakoplovnu školu u Velikoj Gorici gdje su u razredu zrakoplovnih tehničara dominirale žene, a školovanje je nastavila na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu. Za pilotkinju se školovala na Airbusu A320 i to u Bremenu, konkretno u Lufthansinoj školi, dok je prvi komercijalni let odradila početkom svibnja 2005. godine na liniji Zagreb-Beč-Zagreb. Nikada u svojoj praksi nije doživjela niti jednu predrasudu zbog svog zanimanja. Kolege je podržavaju i lijepo joj je raditi s njima.
Supruga, majka, pilotkinja
U CA je trenutno pet pilotkinja od čega jedna kolegica i Kristina lete na Airbusu A220-300, najnovijem tipu zrakoplova u floti kompanije. Kada je pitate ima li favorit zračnu luku s koje najviše voli polijetati i slijetati brzo odgovara sa zagrebačke jer na njoj doslovno sve može odraditi zatvorenih očiju. Iako joj je isto tako drago te operacije obavljati i u drugim lukama kao što su Dubrovnik, Split, Pula i Zadar gdje najviše leti tijekom turističke sezone.
Trenutno ima 11 tisuća sati letenja koje je kao kopilotkinja skupila tijekom 12 godina letenja na Airbusu A320 i osam godina na Dashu 8 Q400, popularno znanom kao zrakoplovu s propelerima. Novost u njenom obrazovanju je da je 1. prosinca 2024. godine u Frankfurtu završila sa simulatorskim sekcijama i provjerama, te nakon leta s instruktorima položila za kapetanicu na Airbusu A220-300. Tijekom cijele karijere se školovala unutar Croatia Airlinesa.
- Dolaskom na radno mjesto piloti imaju obaviti dosta pripreme prije samog polijetanja. Među ostalim preuzimamo planove za taj dan, odradimo sastanak s posadom i provjerimo svaki detalj kao i ispravnost zrakoplova. Kada sve to obavimo preuzimaju se putnici i papiri za odlazni let, potom palimo motore i polijećemo.
Kako supruga, majka, a k tome još i pilotkinja usklađuje privatni sa poslovnim životom ona zna najbolje jer joj jako puno pomaže suprug, ali i roditelji, kao i ostali članovi obitelj. Kada zatreba tu joj je i sestra koja preuzima brigu o njenom 12- godišnjem sinu.
Zadnje što je izbivala iz kuće je bilo mjesec dana u Njemačkoj gdje se obučavala za novi zrakoplov. Da joj dijete bude barem uz jednog roditelja pobrinuo se suprug, isto djelatnik zračne luke, koji je o njemu cijelo vrijeme brinuo. Kaže nam da je za taj posao jako važno kod kuće imati partnera koji će preuzeti dio odgovornosti prema obitelji.
