Nakon 54 godine rada, vrata jedne od posljednjih autentičnih splitskih oaza se zatvaraju. Donosimo oproštajnu ćakulu s gazdaricom Desom Prkić i vjernim gostima koji su u ovim voltima proveli desetljeća.
Dobar dan, gospođo Deso. Došla je vijest da zatvarate vašu popularnu splitsku zalogajnicu "3 Volta". Je li istina?
- Da, istina je.
Što je prevagnulo da se odlučite na zatvaranje?
- Godine rada, a i problemi sa zdravljem...
I kako ćemo sad bez "3 Volta"?
- A kako se tko snađe...
Kakva je budućnost ovog objekta?
- E, to ne znam. To ne znam jer ovo je u vlasništvu Državnih nekretnina, to nije moje vlasništvo.
Koliko ste točno godina bili ovdje?
- Točno 54 godine.
I kako je prošlo tih pola stoljeća?
- Brzo. Napustio me i muž, preminuo je... Pa slušajte, donekle i to, i sve pomalo. Ja inače već dosta vremena imam problema sa zdravljem, sad je već došlo do kraja. Trebam stvarno povesti malo računa i trebam gledati na sebe. 54 godine su prošle... Puno je to godina, puno gosti, puno prometa, puno ljudi, puno svega. Mijenjaju se generacije, sad imamo već odrasle generacije onih koji su kao dica dolazili.
Po čemu ćete vi pamtiti "3 Volta"?
- Ja? Po mojim gostima. Cijelu mladost sam tu, ja sam ovdje osobno 40 godina.
Jeste li ikada išli na odmor?
- Pa išli smo, normalno da smo išli. U početku smo išli na kolektivne dopuste, a kasnije smo se vraćali, zatvarali bi samo za Božić.
Koliko se radnika ovdje promijenilo u svim tim godinama?
- A tko zna... Ove dvije radnice su tu već 30 godina, a pokojna Tonka mi je bila 41 godinu. Taman je išla u mirovinu i onda je i ona umrla.
Hvala na par minuta ćakule... Popijte vi što hoćete, uzmite malo pršuta...
Glas naroda: Što kažu "pretplatnici" na šanku?
Nakon gazdarice, riječ smo dali onima kojima je ovo mjesto bilo drugi dom. Jedan od njih je kolega novinar Mak Jovanović, boem, gurman i somelijer, koji za sebe kaže da je "stalni pacijent" od ratne 1991. godine.
Mak, kako vi gledate na to da se "3 Volta" zatvaraju?
- Evo, srce mi je slomljeno, otkazuju mi udovi... Zar je moguće da nećemo više u "3 Volta"? Da nećemo sklapati lažne poslove, lažne brakove... Što još trebam reći?
Što mislite, što je presudilo da ide kraj?
- Presudilo je to što konobarica puno viče! (smijeh) Možete pročitati kritike, ona je vikala uvijek na živalj i na goste, i uvijek se tu mogla napraviti neka priča ili čuti stari Split, pojesti i popiti.
Ovdje je ostalo još dvije smjene... Ovo je jedno mjesto koje nije trebalo biti zatvoreno. Zbog čega? Zato što se ovdje dogodilo i moglo se dogoditi još puno stvari. Ovo je jedino tradicijsko mjesto koje je ostalo u gradskoj jezgri, osim možda malo "Buže" gospodina Bedrana, koje je njegovalo kulturu splitske propasti od prekomjernog prejedanja i prenapijanja.
Ima li neka anegdota koja vas posebno veže za ovo mjesto?
- Bilo ih je puno, ali recimo Ante Prkić koji je osnovao ovo mjesto, on je pokojni vlasnik... Ja sam guštao svakih mjesec dana slušati njegove priče. Pričao je kako je pokrenuo ovo mjesto, kako je napravio uspjeh u inozemstvu... Svaki put kad bi ponovio priču, bila bi za nijansu bogatija. I bilo je fenomenalnog pršuta! Bile su tu tripice koje odlaze u Rijeku iz "3 Volta". I najbolje osoblje – Maja i Mare koje su i danas tu, i pokojna Tonka. Ja sam radio svojevremeno kao dnevni novinar i onda smo mi čekali Tonkin poziv u srijedu. Kolega Tonči Kesić s Radio Dalmacije i ja, mi bi prevarili svoje poslodavce i ovdje bi došli na taj fažol sa suvim mesom iz Dalmatinske Zagore. To se nigdje nije moglo kušati osim ovdje. I pečenica subotom, to je bilo za gurmane, nisi to mogao nabaviti ako nemaš rodbinu na selu.
Bi li pala i koja pisma ovdje?
- Ovdje je pisma zapravo bila smetnja. Svojevremeno je Igor, isto pokojni sin od Ante Prkića, iznio zvučnik vani, ali nikad nije zaživjela pisma. Jer ovdje se uvijek vodio razgovor. A taj razgovor je bio između ozbiljnog i blesavog, ali je sve više zaranjao na blesavo. Ta blesavost je ostala kao sinonim za nas.
Oproštaj uz suze: "Ovo je kulturno dobro"
Za stolom zatičemo i dvije dame. Jedna od njih, povratnica iz Zagreba, ne skriva tugu.
Kakve su vaše uspomene na "3 Volta"?
- Ovo je mjesto gdje sam prošla sve. Našla sam svoje najbolje prijatelje, sve bitne životne situacije sam ovdje obilježila – od karmina do promocija knjiga. Najvažnije je što sam našla ljude i što je uvijek bila lijepa ćakula. Ovo je stari Split koji se više vratiti neće. Mislim da je ovo mjesto trebalo zaštititi kao kulturno dobro. I grad, i županija, i država – svi su to trebali učiniti.
