Znate one bizarne fotografije koje svako nekoliko mjeseci cirkuliraju društvenim mrežama? Na primjer, a često su ti navodni slučajevi iz azijskih zemalja, kada tvrdoglavi vlasnik zadrži kuću oko koje potom država sagradi autocestu, ostavivši ruiniranu dvokatnicu “okruženu”, zatvorenu najsuvremenijom prometnicom...
E pa imamo i mi svog kandidata za sličnu fotku, uvjereni smo da će snimka aktualnog stanja na Putu iza nove bolnice dobro nasmijati čitatelje u Pekingu. Potrebno je ipak vratiti se korak unatrag, preciznije niti dva mjeseca u prošlost, kada su krenuli radovi na lokaciji između dvije bolnice. Konačno se krenulo u rušenje (dijela) objekata kako bi KBC Split konačno dobio prometnu povezanost kakvu zaslužuje, prvenstveno prema novoj zgradi rodilišta (ne više toliko ni novoj). Dobro, odmah smo znali da ti radovi neće donijeti proširenje Puta iza nove bolnice niti olakšan prilaz objektima unutar splitske bolnice, ali nekako nas je opet sve to skupa razočaralo, kad čovjek vidi da se ostalo na “parkiralištu” s kućicom u cvijeću, pardon kućicom u sredini...
MOŽDA NISTE ZNALI Ruši se samo dio zgrade na trasi pristupne ceste do novog rodilišta, dio ostaje?
Uglavnom, nije bilo dovoljno dosadašnjih gotovo pet milijuna eura (!) koje su brojne prethodne gradske vlasti isprsile vlasnicima prostora za oko 1,200 metara kvadratnih, a naravno niti gotovo dva milijuna kuna koliko je plaćeno za rušenje u protekla dva mjeseca, da bi se nešto smisleno dogodilo u infrastrukturnom smislu.
Pokušali smo doznati gdje je zapelo u Banovini. Pitali smo odgovorne kada se konačno može očekivati otkup preostalih nekretnina na trasi budućih prometnica, odnosno rušenje te izgradnja same ceste. Prilično naivno i optimistično. “Radovi na rušenju objekata na Putu iza nove bolnice su dovršeni u prošlom tjednu. Radi se o onom dijelu do sad otkupljenih objekata čije rušenje nije ugrožavalo preostale objekte. Ostali objekti će se rušiti nakon dovršetka imovinsko - pravnih postupaka koji su u tijeku.” - munjevit, kratak i jezgrovit je bio odgovor Jurice Vojnovića, Pročelnika Službe za izgradnju i upravljanje razvojnim projektima u Gradu Splitu.
Ponudili tri moguće solucije
Zato smo popričali s vlasnicima dijela još uvijek spornih nekretnina, obitelji Veraja, koji godinama vode uspješan posao (tvrtka “Staklomont”) na toj adresi. Odmah su nam naglasili kako ne traže ništa nenormalno niti žele ispasti negativci u cijeloj priči, naravno da su za bolju prometnu povezanost bolnice s ostatkom grada, no u poslovne prostore su uložili svoje znanje i imetak te žele pošteni dogovor. Prema Banovini su još prije godinu i koji mjesec poslali prijedlog za rješenjem situacije u kojem su naveli tri moguće solucije te pozvali na dogovor koji se treba finalizirati ugovorom. Taj mail je još bez odgovora...
- Ponudili smo tri varijante. Prva, zamjenu nekretnine sa susjednom nekretninom uz riješeno izvlaštenje tvrtke Panex za preostale 3/13 koje su ostale prilikom izvlaštenja te povratak GUP-a u zonu prije 2006. godine kada je naša tvrtka koja radi na istoj adresi već od 1992. godine dospjela u D zonu iako je postojao dogovor zamjene prostora te mogućnost nadogradnje objekta nakon zamjene u funkcionalan objekt Po, Pr, 1 kat, 2 kat.
Druga, otkup cijelog objekta uz pronalazak zamjenskog objekta koji bi odgovarao potrebnim uvjetima za nastavak poslovanja uz troškove preseljenja te konačno treća, otkup cijelog objekta s troškovima preseljenja. Jer naše strojeve ne možemo seliti "običnim" kombijima, to su skupi, tehnološki napredni strojevi za čiju montažu moramo zvati stručne osobe iz Italije, gdje su proizvedeni, a tu je i izgubljeni posao tijekom selidbe. - ogorčeni su naši sugovornici na inertnost gradske uprave, a kako je riječ o obiteljskom poslu u kojem sudjeluju dvije generacije, nastavljaju dalje gotovo uglas:
"Nismo se bunili tijekom radova"
- Ma ne želimo glumatati, nego najpoštenije riješiti ovu situaciju. Recimo, napravili smo troškovnik rušenja našeg prostora i nadogradnje tog susjednog, nekad Panexovog prostora, međutim nisu prihvatili naš prijedlog u Banovini jer to po njima košta 2,8 milijuna kuna. To je po njima adekvatni iznos za rušenje i izgradnju naših poslovnih prostora. Međutim, znali su za ovo rušenje dijela objekta, dakle samo rušenje i to kako loše izvedeno, platiti gotovo dva milijuna kuna izvođačima! Jer u dijelu zgrade koji je ostao, jednostavno su zabetonirali sav otpad, izmet, uginule pantagane, što može biti izvor zaraze... Zatim su tijekom radova oštetili opskrbu vodom do hidranta, dok su rušili gusjeničar je tako “skakao”, udarao s visine od metar i pol na tlo da je oštećena ionako dotrajala cijev od vode. Ono što je možda i najvažnije – moram naglasiti da ih tijekom radova mi nismo ometali niti se bunili zbog prašine, nemogućnosti parkiranja, ali još sto tih “sitnica” zbog kojih nam je patio posao i zbog čega bi, da je situacija obrnuta, svaki komunalni redar davno pisao kazne – dio našeg objekta koji je ostao ima oštećeno krovište zbog radova na rušenju. E sad, kada krene prokišnjavanje, a već smo imali takav slučaj također “zahvaljujući” Gradu, te voda dođe do prizemlja i strojeva, tko će odgovarati za štetu, nedaj Bože i nešto gore?
A na naše molbe, mailove, pozive, da se to riješi, ili nema odgovora ili nam govore da se strpimo. Mi već godinama čekamo i trpimo, ali u međuvremenu nam posao trpi, ne možemo investirati u nove strojeve jer će ih voda uništiti, možda smo mogli zaposliti još ljudi, ali sve to skupa očigledno nikoga od odgovornih nije briga. Kao da im je cilj uništiti naš posao, iako to stvarno nema smisla u vremenima kada bi na nama, malim poduzetnicima, trebalo počivati gospodarstvo cijele zemlje... - ne mogu shvatiti u čemu je problem vlasnici Staklomonta.
