Čim spomenete Vis, Komižu, odmah vam se dignu jedra na glavi! Komiška golema vala planetarnih razmjera puna je neshvatljivih plaža, od samog gradića Komiže pa prema punti Stupišće koja je na krajnjem istoku južne obale otoka. Ako se otisnete dalje na tu južnu obalu, doživjet ćete nešto gotovo nestvarno, strmi kameni klifovi, udubljene i usječene vale, uopće ih ne vidite, najednom shvatite da je tu uvala jer proviri prova neke jedrilice skrivene u zatišje.
Jednom se dogodila tako jaka tramuntana koja puše paralelno s tom velikom komiškom valom i nekoliko dana nakon tramuntane još uvijek su kod Stupišća stizali golemi valovi mrtvog mora tako da je mnogo manjih brodica ostalo danima na toj čarobnoj južnoj obali gdje su Stiniva, Molo Trovno i slične legendarne vale, pa je tu i poznati Komižanin, pjesnik Senko Karuza koji ima i izabrana vina i neobične trave, arome, originalna jela u toj divljini uvale Molo Trovno u kojoj se nije moguće baš ni usidriti jer je kamenito dno.
Čarolija Komiže je naravno u srcu toga maloga mista i živosti njenog stanovništva, maštovitog, pjesnički i umjetnički rapoloženog u svakom trenu. Ali čarolija je i u izletu iz Komiže. Na uzbudljivoj rivi Komiže sve vas vuče prema okolnim otocima kao što je Biševo sa Modrom špiljom. A i udaljeni otoci privlače kao Sveti Andrija ili Brusnik, jedva pristupačni.
Na Svetome Andriji svi stanovnici zovu se Zanchi. Ali više nema nikoga otkako je prije desetak godina umrla posljednja stanovnica iz te obitelji koja se zarekla da nitko ne smi ni metar tog otoka nikome prodati.
Ljudi Komiže su otkačeni kao i cijeli otok Visa. I na sasvim drugoj, istočnoj obali Visa ima Zelena špilja, a u blizini je šačica otočića Budihovaca na kojima se proslavio Andro Slavić, osobit ugostitelj, bivši kapetan koji je vozio liniju Split – Vis, a zatim će poznat po natpisu iznad svoje konobe "Neka ne ulazi ko nije bogatiji od vlasnika konobe!"…
Najesti se uvijek moglo kod njega i od smija kroz suze.
KOMIŽA, FALKUŠA, KALAFATI
Onda Komiža! Kakvo misto! Odatle je glasovita hrvatska gajeta najljepša na Svjetskoj izložbi u Lisabonu 1998. – dakle falkuša, u davna vremena na ribarskoj misiji odlazila redovito do 40 milja udaljene Palagruže nasred Jadrana. Sad promislite, do Visa vam iz Splita treba 30 milja. A onda tek Palagruža!
I sad, kad krenete oko Visa, evo di se sve možete vezat, sidrit, kupat, možda jednu noć i ostat, ali onda trči u misto, Vis, ili Komižu, ima bovi, vezova, muringa koliko ti srce zaželi. Zadnjih nekoliko godina Vis je postao pravi nautičarski centar, a ipak u divljini, blizu tog osjećaja da ste u nedirnutoj prirodi.
A zato vam se može dogodit da čak i kad ste s djecom, makar je i malo lošije vrijeme, kopka vas ne biste li promijenili plan i još malo ostali. Takav je Vis. Izmišljen da vam promijeni plan plovidbe. Nautičari vole iznajmiti skutere pa se izgubiti negdje u unutrašnjosti otoka. Na internetu ćete naći kako nautičari vole kad ih netko poput Rokijevih kao kakvu ekskurziju potrpa u autobus i pravac Plisko poje. Tu se jede boje. Mnogi su tako naglo odlučili i zauvijek ostali.
