Prošli petak objavljeni su rezultati projektnog natječaja za izradu idejnog uređenja Hrvojeve ulice i dijela Ulice kralja Tomislava.
OBJAVLJENI REZULTATI RADOVA Evo kako bi trebala izgledati Hrvojeva ulica
Komentar na temu za Dalmaciju Danas napisala je poznata splitska arhitektica iz Arhitektonskog kolektiva, Mariana Bucat i možete ga pročitati u nastavku.
"Dužnost političara je bila valjano provesti specifičan tip javne nabave"
„Sad kad vidite ove radove koji nas okružuju, ali i pobjednički rad, vidjet ćete ono što smo mi u prikrajku mozga zamišljali i o čemu smo maštali, a što su arhitekti puno bolje artikulirali.“
Tako je o rezultatima Projektnog natječaja za izradu idejnog uređenja Hrvojeve ulice i dijela Ulice Kralja Tomislava govorio dogradonačelnik Splita Bojan Ivošević, ujedno član ocjenjivačkog suda toga natječaja.
Iz izjave proizlazi da za ono što je političarima u prikrajcima njihovih mozgova treba bulumenta arhitekata plaćenih javnim novcem! Dogradonačelnik smatra da su arhitekti puno bolje artikulirali maštarije nekoliko političara, a koje se odnose na javnu prometnu površinu. Čudi li njega da arhitekti mogu artikulirati arhitekturu bolje od nearhitekata? Jesu li arhitekti bolje artikulirali njihove političke ili arhitektonske zamisli?
Političarima je dopušteno maštati! Međutim, njihov posao ovdje nije trebao biti maštanje ili donošenje arhitektonskih rješenja, već je njihov posao i njihova odgovornost bila, u konkretnom slučaju, valjano provesti specifičan tip javne nabave. Međutim, javna nabava, odnosno natječaj nije valjano proveden.
Da natječaj nije valjano proveden, pokazalo se i dokazalo uoči objave rezultata natječaja kada je predsjednica Hrvatske komore arhitekata Rajka Bunjevac poslala gradonačelniku i gradskim vijećnicima zabrinjavajuće pismo. U bitnome, Bunjevac piše kako se prilikom provođenja ovog i još jednog natječaja nije primjenjivao Pravilnik o natječajima s područja arhitekture, urbanizma, unutarnjeg uređenja i uređenja krajobraza. Da situacija bude gora po Grad, na snazi je Odluka Grada Splita kojom se taj isti Grad obvezuje da će natječaje provoditi baš po citiranom pravilniku. U takvim okolnostima, postavlja se pitanje namjere i legitimnosti tako raspisanih natječaja! Naravno, time se dovodi u pitanje i kvaliteta nagrađenih radova.
Artikuliraju političke maštarije
Naime, investitor, raspisivač, provoditelj i organizator natječaja bio je Grad Split. Natječaj je objavljen, između ostaloga, na stranicama udruge Društvo arhitekata Splita (DAS), udruge koja je imala s Gradom sporazum o suradnji. Da je natječaj bio uobičajen, organizator i raspisivač bi bilo jedno od arhitektonskih udruženja, primjerice ovo splitsko. Međutim, ovog puta to nije bilo slučaj. Slučaj je bio da je DAS tu bio tek za marketing i za nominiranje članova ocjenjivačkog suda, kako je saznao novinar Dalmatinskog portala Damir Petranović.
Upravo opisana činjenica da je Grad bio sve u arhitektonskom natječaju i da natječaj nije proveden po pravilima koja su utvrđena za cijelu državu potkrepljuje gore spomenutu, za arhitekte vrlo ponižavajuću, interpretaciju dogradonačelnikove izjave o tome da su arhitekti angažirani tek da artikuliraju političke maštarije.
Međutim, nisu ni arhitekti baš toliki naivci, a evo i kako! Na natječaj za Hrvojevu pristiglo je 8 radova. Za shvatiti o kakvoj kvantitativnoj vrijednosti se radi, dovoljno je „baciti oko“, primjerice, na nedavno provedeni natječaj za uređenje Trga Republike u Čakovcu. Na taj natječaj pristiglo je 25 radova! Dakle, arhitekti debela tri puta više vide smisla u natjecanju u Čakovcu, nego u Splitu. U Čakovcu se citirani pravilnik najnormalnije primjenjuje. U Čakovcu nema „nesuglasica između naših internih pravilnika i propisa o javnoj nabavi“ koje vidi predsjednica DAS-a Daša Gazde, a što je istakla za Petranovićev tekst. Pravilnik jest u skladu sa Zakonom o javnoj nabavi od 2014. godine, što je u svome pismu pripomenula i Rajka Bunjevac.
Prvonagrađeni natječaj
Organizator i provoditelj čakovečkog natječaja je nakon rezultata organizirao izložbu i razgovor ocjenjivačkog suda s natjecateljima. Organizirali su vrijeme da profesionalno iskomuniciraju svoje vrijednosne sudove o najvrednijem prostoru u njihovom gradu. Grad Split je također organizirao izložbu. Na fotografijama objavljenima u raznim medijima moglo se vidjeti tek predsjednika ocjenjivačkog suda, arhitekta Ivu Vojnovića, ali zajedno s čak tri političara, sva tri (do)gradonačelnika koji predstavljaju nagrađene radove.
Prvu nagradu dobio je autorski tim u sastavu Maja Milutin, Antonija Dominović, Helena Mlakar, Iva Sladoljev-Jolić i Martin Bužančić. U tom prvonagrađenom rješenju dva su značajna principijelna nedostatka.
Prvi nedostatak se odnosi na pristup restituciji dijelova Palače koji su odavno nestali, a kontekst se toliko promijenio da su oni postali bespotrebni. Naime, prvonagrađenim radom predviđena je ponovna djelomična izgradnja dijela zidova povijesne (antičke) kule neposredno istočno od Mletačkog prolaza. Hrvojeva, bitna pješačka veza Palače i ostatka svijeta s Mletačkim prolazom ima dodatnu protočnost. Mletački prolaz se tijekom vremena, a nakon što je kula razgrađena, afirmirao kao bitan prilaz susjednoj ulici. Predloženo rješenje će predstavljati smetnju pješacima koji žele koristiti Mletački prolaz za komunikaciju. Naime, kako bi se kretali najkraćim mogućim putem, pješaci bi morali zaobilaziti niske razmjerno debele zidove – ili ih preskakati. Štoviše, sudeći po vizualizacijama, nepažljiviji pješaci bi se mogli spotaknuti na ove izmišljene zidove.
Nepoželjnost ovakvih intervencija znanstveno je utvrđena. Utvrđena je već Atenskom poveljom o restauriranju povijesnih građevina donesenoj 1931. godine. U njoj se izričito osuđuje rekonstrukcija ponovnom uspostavom nekoć postojećih građevina. Takvi slučajevi su dopušteni tek iznimno. Na primjer, ponovna izgradnja objekata srušenih u ratu i slično, ali uz uvjet da se precizno zna kako su takvi objekti izgledali prije kataklizme. Iako Split nije daleko od kataklizme s ovakvom političkom situacijom, ipak ne postoji precizna dokumentacija za ovakvu izgradnju, pa se intervencija definitivno ne može smatrati opravdanom.
Prepreke i prepone
Naravno da vrijedi na neki način označiti ono što je postojalo u antici, a da to ne smeta korisnicima i arhitekturi koja je predmet čuvanja. Primjerice, kule označiti otiskom u tlocrtu. Takva oznaka je ranije postojala na tome mjestu, ali je uklonjena. Uostalom, takva oznaka predlaže se u nekoliko radova koji nisu ocijenjeni kao najbolji. Takav je slučaj s trećenagrađenim radom autora Stjepana Miketeka, Katarine Kovačić i Nikoline Garma Bugarić. U tom radu se hrabrom odabranom bojom partera jasno komunicira pozicija kule, a bez da arhitektonski odabir smeta prolaznicima.
Ovakvo nasilno predlaganje nekadašnjih arhitektonskih slojeva izgleda kao da dijelovi Palače služe da se ograde žicom pa da je turisti mogu gledati iz sigurnih pozicija. Takav pristup je u potpunoj suprotnosti s „outstanding universal value“, odnosno suštinskim razlogom UNESCO-ve zaštite Palače, a taj je da je Dioklecijanova kuća prerasla u grad koji ima, iako nažalost u bitno smanjenom obimu, vitalne ulice i zgrade. Prepreke i prepone po ulici neće je učiniti vitalnijom. Umjesto toga, građanima je trebalo osigurati pješačku i biciklističku protočnost ulice, (uz siguran interventni put te hladovinu, odnosno osunčanost, zavisno o godišnjem dobu).
Uzgred rečeno, prvonagrađeno rješenje ostavlja prostor uza zid Palače slobodnim što posljedično ostavlja mogućnost da se opet napuni šatorima, za razliku od, primjerice, nenagrađenih rješenja Branke Juras, Sandre Lukač i Marine Tomaš ili rješenja Ureda Marčić. Oba rada oblikovanjem prostora znatno otežavaju šatorske kapacitete. Dakle, prvonagrađeni rad nije u skladu s komunalnim politikama koje aktualna gradska vlast proklamira.
Nekolegijalno je rušiti realizacije svojih kolega
Drugi značajni nedostatak jest neetički pristup. Nagrađivana realizacija projekta arhitektice Ane Šverko ignorirana je do mjere da se predviđa uklanjanje njenog bitnog dijela. Ovdje se vrijedi prisjetiti opisa Tomislava Marasovića objavljenog u zborniku Problemi i tehnika zaštite historijskih graditeljskih centara.
„Palača (je) prvorazredni spomenik antičkog graditeljstva, obogaćena u toku srednjeg i novog vijeka nizom drugih spomenika predromaničkog, romaničkog, gotičkog, renesansnog, baroknog i kasnijih razdoblja, isto kao i drugim objektima ambijentalne vrijednosti koji danas čine jedinstvenu urbanističku cjelinu“.
Sve i da realizacija projekta Ane Šverko nije nagrađivana, ona ima nespornu ambijentalnu vrijednost pa nije za zanemariti. Nekolegijalno je rušiti realizacije svojih kolega.
Na otvorenju izložbe najavljena je još jedna zanimljivost. Prvonagrađeno rješenje se neće realizirati temeljem građevinske dozvole, već prema Pravilniku o jednostavnim i drugim građevinama i radovima. Predložena jednostavna i relativno brza upravna procedura jedne izrazito komplicirane situacije će zasigurno donijeti pravovremenu realizaciju. Jednostavna procedura garantira da se realizacija političkih maštarija dogodi prije lokalnih izbora, uz nadu, želje i pozdrave da će biti blagotvorna za izborni rezultat ove političke pozicije.
