Povodom održavanja Međunarodne konferencije „Sigurnost povijesnih gradova - Izazovi turizma“ , (16.,17. ožujka 2018, hotel Lav, Podstrana) na kojoj će svoja razmišljanja i procjene izložiti eminentni domaći i strani stručnjaci iz područja sigurnosti i zaštite od ugroza, valja istaknuti nekoliko bitnih momenata koji nezaobilazno utječu i utjecat će kako na naš grad, tako i na cijelu zemlju.
Naime, svjedoci smo kako se turizam kod nas posljednjih godina prometnuo u glavnog generatora gospodarskih, a time i ostalih aktivnosti kojima kao uređeno društvo moramo pristupiti odgovorno, analitički i proaktivno imajući u vidu kako nagli rast turističke industrije sa sobom nosi i nove izazove, posebice one povezane sa sigurnošću i sigurnosnim politikama.
Imajući u vidu širi geopolitički i sigurnosni kontekst; ratni sukobi na Bliskom istoku, nastavak migrantske krize, teroristički napadi po europskim prijestolnicama, jačanje ekstremističkih skupina povezanih s radikalnim islamom, a što sve, na neki način, dotiče i našu zemlju, možemo (za sada!) s olakšanjem reći kako je Hrvatska ostala sigurnom oazom kako za vlastite građane tako i za svoje goste koji kao turisti dolaze iz svih krajeva svijeta.
Ova činjenica je dobro poznata potencijalnim gostima, turističkim agencijama kao i nama konkurentnim zemljama, odnosno tržištima. Može se slobodno reći kako čimbenik sigurnosti u turističkoj ponudi naše zemlje sudjeluje u ogromnom postotku kod odabira destinacije suvremenih nomada, jer mnogi od njih pristižu iz zemalja i gradova koji su bili metom terorističkih napada.
Jedan od predavača na konferenciji, dr. Peter E. Tarlow iz SAD-a, upravo na ovom tragu, istaknuo je kako je vidio malo primjera policijske kooperativnosti u svijetu kao kod nas, te da svaki put kad dođe u našu zemlju vidi napredak.
Moramo naglasiti kako ovo nije rekao gost očaran ljepotom mora i obale, već stručnjak za sigurnost / sigurnosne politike koji je prošao cijeli svijet uzduž i poprijeko! No, nije to došlo samo po sebi, štono bi se reklo.
Uz sve probleme koje Hrvatska ima, a ima ih napretek, postoje ipak izgrađene institucije i sustavi koji osiguravaju, štite i unaprjeđuju ono najvrjednije što svaka zemlja ima, a to su ljudski životi, zdravlje i normalan tijek života u zajednici.
Zemlja koja je prošla krvavi rat, koja se suprotstavila puno nadmoćnijem agresoru i pobijedila u tom ratu, uspjela je ipak sačuvati – esencijalno – stupove sigurnosti; oružane snage, dobro organiziranu policiju, obavještajne i protuobavještajne službe, ostale službe koje se bave zaštitom i spašavanjem, carinske, financijske i ostale institucije - i što je najbitnije svijest građana o vlastitoj žrtvi za slobodu, koja podrazumijeva mir i sigurnost.
Skloni smo često generalizirati i nihilistički se odnositi prema svemu što je naše, i naravno upadati u zamke defetizma, beznađa, besperspektivnosti, što nije dobro. Malo je, vjerojatno, nacija koje imaju problem sa sobom kao naša. No, ni to nije slučajno. To je, po mom skromnom mišljenju dio strategije dobro umreženih centara moći kojima je rastakanje države i slamanje volje i morala našeg naroda glavni cilj. To samo još naivcima i totalnim političkim idiotima nije jasno.
Onaj Amerikanac koji nas je pohvalio ne bi mogao shvatiti da su institucije hrvatske države zadužene za nacionalnu sigurnost preživjele tzv. mirnodopsko razarajuće razdoblje, a još uvijek dobro funkcioniraju i nisu šaptom pale. I neće, duboko vjerujem.
