Koliko novca se zarađuje u self-help industriji i kakve su namjere ljudi koji nam s interneta i televizije poručuju da je sreća iza ugla i treba se samo usuditi uhvatiti je, analizirao je u emiji NU2, novinar i pisac Velimir Grgić, autor knjige "Industrija sreće".
Gradonačelnik Pule zabranio je turbofolk u gradskim prostorima, ali Grgić kada čuje riječ zabrana, kako kaže, dobiva osip.
- Gradonačelnik ima pravo odlučivati što će se događati na javnom prostoru, ali isto tako, javni prostor je i dio zajednice koja sluša turbo folk, naglasio je.
Kako živjeti od onog što voliš
Ističe kako nema metodu kako živjeti od onog što voliš. Kako kaže, nema izbora i ne zna drugačije.
- Radim 24 sati dnevno i sam sam svoj šef. Konstantno razmišljam o stvarima koje trebam napraviti i kada ne radim pa i onda kada se odmaram. S jedne sam strane najgori robovlasnik samom sebi, a s druge strane imam slobodu koja nije laka stvar, rekao je.
- Na pitanje jeli moja knjiga za ili protiv self helpa, odgovaram kako se ne mora nužno birati strana, već se sagledati koje su dobre, a koje loše strane određenog fenomena, rekao je.
Što nije dobro u self help literaturi koja je prošle godine bila 50 posto čitana literatura, Grgić govori kako je to literatura osobnog razvoja, a u njoj ima puno lošeg, prvenstveno potencijala za prijevaru.
Ljudi su ovisni o tome kako što prije doći do sreće, a knjige , njih 90 posto, nude način kako doći do toga.
- Znanstveno je utvrđeno da 18 posto literature izravno štetno, 60 posto literature je apsolutno pozitivno i znanstveno utemeljeno.
