Velika dvorana Gripe ugostila je treći tradicionalni Božićni Susret kolekcionara u Splitu. Sajam je otvoren jučer i traje još dva dana, do 19. prosinca (od utorka do četvrtka), a posjetitelji mogu od 8 do 20 sati uživati u bogatoj ponudi predmeta s poviješću, od porculana i keramike do numizmatike i filatelije s područja cijele regije. Među izlagačima je i Kata Mijić, poznata splitska spisateljica, konobarica i kolekcionarka, koja nas je kroz razgovor uvela u taj svijet za koji mnoge misle da i ne postoji.
Tko je bio najveći kolekcionar u Splitu?
- Vidošević i Sanader. Hahahaha... U to vrime njihove najveće aktivnosti ja sam skupljala figurice.
Na vašem štandu najviše se može naći porculana, vaza i božićnih ukrasa?
- Kod kolega ima novčića, markice, lutrije, stari dokumenti poznatih povijesnih ljudi, gramofonske ploče od prije 40 i više godina...
Osim pravih kolekcionara, dolaze li ljudi upotpuniti svoj starinski set, servis za kavu, naći onu šestu ćikaru ili poklopac za cukar.
- Dobila sam servis za kavu za pir i kolegica mi je razbila jedan pijatić i nikad ga više nisam našla. U ovom sam poslu pustih godina i nije mi to uspilo. Ali šansa uvijek postoji.
Šta se kaže, možeš se tri puta rastavit, al taj pijat nećeš nać?
- Jedan put mi je dosta. Hahahaha...
I kako je to počelo? Gdje vam sve to stane, vodite li kakvu evidenciju u excelu...
- Stvarno davno. Pun mi je stan, garaža... Imam obrt, prodajem na internetu, FB stranica Kejt starine.
Donesu li vam ljudi stvari u Žbirca? Kao, imam ja neki komplet, malo je kičast, stoji mi u regalu, ne znam koliko vridi, a figura?
- Za nać dobar komad treba imat vrimena i živaca i para. Sve se po pečatu zna, iz kojeg je razdoblja, tko je proizveo. Meni je najdraži Meissen. Njega zovu da je bijelo zlato. Ručni rad. Jedan pijatić može koštati par stotina eura.
Idete li po kućama u procjene?
- Slabo. Ljudi se žele svačega otarasiti, a meni je najžalije kad je u pitanju kristal. Baš je podcijenjen.
Ima li razmjena? Obraćaju li vam se ljudi?
- Bude i toga. Ljudi koji misle da to što imaju nešto vrijedi, a neće da kažu da su ionako mislili bacit. Druga je stvar na primjer ako je u pitanju porculan Lomonosov, Royal Albert engleski, francuski Limoges. Nekad je u trendu jedan, u drugom drugi, kako uvati val.
I znaju šta kupuju?
- Svi sve znaju šta kupuju i svi znaju šta prodaju. Nema toga više da će kupit jeftino, skupo prodat. Sve se izgugla. Ali uvijek ima onih što mi nude više nego što bih ga ja prodala.
Vaši kompleti idu s pričom? Pila iz ćikara carica Milica...
- Prodaje oko. Mogu ja pričat što god hoću, ali ima stvari koje je zaista imaju. Te su mi stvari u garaži. A događa mi se da ljudi dođu, vide neki predmet i zaplaču ispred mene. Jer mu ga je imala pokojna mater.
Nostalgija je u nas demokratično zabranjena tema.
- Bude tu i nostalgije i opremanja konoba. I žele vratiti duh prošlosti koji se izgubio. Imam gramofon iz 1968. koji nije ni upaljen. S papirima, garancijom. Bilo je to vrijeme hipija i studentskih demonstracija. I okreće se tržište prema starijim stvarim jer ovo novo ne valja ništa. Samo se štanca. Evo imam figurice iz kraja 19. i početka 20. stoljeća. To je tako fino urađeno, rukom bojano...
