Mislim kako ne postoji osoba u Kaštelima koja ne zna za dućan T.O. Exspress u Kaštel Starom. Ivan Šustić i njegova kćer Kristina zaštitni su znak ove male butige koja odolijeva vremenu te na razne načine uveseljava generacije Kaštelana. Ako trebaš napraviti ključ, promijeniti potplate ili naoštriti noževe i pile, logično ideš u Šutića, bez puno priče i razmišljanja. Tu su generacije prohodale u Froddo cipelicama, a svaka prvopričesnica je našla slatke bijele cipele baš tu. Butiga Express je jedina butiga u Kaštelima u kojoj danas žena izrađuje ključeve.
O jednom od najstarijih dućana u Kaštelima, njegovom opstanku i raznim drugim stvarima popričali smo s današnjom vlasnicom Kristinom koja je butigu naslijedila od oca Ivana.
Kako je nastala najpoznatija butiga u Starom, koja uspješno posluje i danas?
"Otac je kao povratnik iz Švicarske 1985. godine otvorio obrt koji se tada zvao Zanatska radnja za popravak cipela, izradu ključeva i usluge oštrenja noževa. Sigurna sam da je otac bio prvi u Kaštel Starom koji je otvorio obrt, a vjerujem i jedan među prvim obrtnicima u Kaštelima. Dogodine ulazimo službeno u krizu srednjih godina, službeno slavimo četrdeset godina uspješnog rada i poslovanja", priča Kristina.
Kako se zanatski obrt pretvorio u dućan koji prodaje cipele i kožnu galanteriju ?
"Pa, mater i otac su početkom devedesetih godina krenuli s prodajom cipela i kožne galanterije. Naravno, kako to uvijek nije bilo med i mlijeko. Bilo je teških trenutaka, ponajviše za vrijeme Domovinskog rata kad je dućan bio zatvoren, otac je bio na terenu. Ali ta njegova ljubav prema poslu je uspjela sve to preživjeti i četrdeset godina već uspješno radi. Tata Šustić je u mirovini ima već 6 godina, još uvijek je aktivan, radi 4 sata dnevno, a nakon njega logično je bilo da dućan preuzmem ja", kazala je Kristina.
Jesi li kao dijete razmišljala o tome kako ćeš nastaviti tatinim stopama ?
"Pa mene je tata od malih nogu zaljubio u trgovinu. Učio me poslovanju, u prvim danima me naučio da su računi glavni. Prvo moraš podmiriti dobavljače i tekuće račune, ono što ostane je tvoje. Meni se to pokazalo kao najlogičniji model kojeg se ja držim i danas. Diplomirani sam ekonomist, smjer menadžment, i to mi jako pomaže u mom poslu, jer sama vodim knjige, što mi je još jedna olakotna okolnost pri poslovanju", priča nam Kristina.
Možeš li povući paralelu u poslovanju u onom Zlatnom dobu, prije desetak godina u Kaštel Starom, kad je cijela ulica bila prepuna dućana ili danas kada su tu samo tri dućana stare garde ?
"Obrtništvo je jedan poprilično dinamičan i izazovan sektor. U principu moraš se prilagođavati tržištu, i to je jedini zakon tržišta, zakon potražnje i ponude. Ako se začahuriš, opustiš i ne pratiš trendove, ne osluškuješ tržište tebe jednostavno pregazi vrijeme. Ono što je bilo nekada prije petnaest i dvadeset godina, nikako se ne može usporediti s ovim danas. Tad nisu postojali veliki trgovački centri, nije postojala internet trgovina. Puno više ljudi je šetalo selom, posjećivalo dućane, prolazilo ovom ulicom. Danas su neka druga vremena. Nema više tog nekog šušura, osim u određenim danima, subotom, možda, kad je šušur na pazaru ili u vrijeme blagdana. Danas se moraš prilagoditi društvenim mrežama, prilagodiš se tržištu i guraš dalje", kazala je Kristina.
Na ovaj tvoj odgovor nastavlja se logično pitanje, tipa kad ti napišeš na društvenim mrežama: ''Dovukla sam svega i svačega u vašu omiljenu butigu, znate di smo'' …i imam osjećaj da je to sve prodano, a još police dotaklo nije ?
"Pa da, kroz smijeh nam objašnjava Kristina, te nastavlja. Meni društvene mreže jako pomažu u mom poslovanju. Imam stalne kupce već godinama. Kad odlazim u nabavu, već unaprijed znam tko će kupiti pojedini model. Ekipa sa Zračne luke godinama kupuje, tako da znam koji model bi njima odgovarao uz uniformu, koje radne šlape će odgovarati medicinskim sestrama koje dugo stoje na nogama, tu su razne konobe kojima treba posebna vrsta radne odjeće, te uvijek mislim na moje kupce kojima trebaju veći brojevi cipela, te tako za žene imam do broja 44, a za muškarce do broja 49.Prednost ovakvog malog obrta je što ja imam direktan odnos s kupcem, individualan pristup i kontakt, te mislim da je to jedan od razloga što smo uspjeli opstati sve ove godine. Najteže je bilo u vrijeme Corone, jedan dio smo bili zatvoreni i tad smo primali naknadu od Grada, ali iza Corone je jedan dosta težak period. Svi dobavljači s kojima sam ja radila bili su prisiljeni zatvoriti svoja vrata, ili nisu imali radne snage ili su se jednostavno pogubili u velikim troškovima, te su zatvorili veleprodaje. Taj period pamtim kao jedan jako izazovan period gdje sam jako puno radila i pokušavala stupiti u kontakt s novim dobavljačima", priča nam Kristina.
Kako ljudi reagiraju kad im kažeš da ćeš ti napraviti ključ ?
"U početku je bilo komičnih situacija, jer ljudi su onako skeptično gledali u mene, danas je to već druga stvar. Navikli su na mene i nema više takvih situacija. Sjećam se jednog barbe, kojem je trebalo izraditi dva ključ, ali kad je shvatio da ću ključeve raditi ja, nije mi ih dao nego je onako u čudu otišao iz dućana jer sam ja žensko. Vratio se za nekih par minuta i kaže mi :Napravi ti meni ključeve, nema veze što neće valjati ''. Ja sam napravila ključeve, i on se vrača nakon pola sata u dućan i nosi mi veliku Milka čokoladu i kaže : Evo ja sam ovaj ključ radio na dva mjesta, i to su mi radili muški, i ključ ne valja. Ti žensko si mi napravila iz prve da valja''. I tako nekih smiješnih situacija je bilo na samom početku", kazala je Kristina
Koliko danas ljudi popravljaju cipele ?
"Pa puno manje nego prije, moram priznati. Prije su cipele bile dosta kvalitetnije, i nekako smo imali tu kulturu popravka i cipela, odjeće, i svega općenito. Danas ljudi popravljaju stvari koje im imaju nekakvu sentimentalnu vrijednost ili popravljaju kožne cipele koje se mogu nositi dugi niz godina. Finije, današnje cipele, koje nose današnje cure ni ne znaju da se pete mogu promijeniti na potpeticama, i one kad to iznose jednostavno i bace. Da se razumijemo, obuća je danas dosta pristupačnija, s tim i upitne kvalitete, tako da se pojedine cipele ni ne isplati popravljati.
Može li se u današnje vrijeme živjeti od malog obrta ?
U principu može, ali ovisi koliko jednoj obitelji treba za život. Mi smo jedna skromna obitelj i nama ne treba puno da bi imali jedan miran i sretan obiteljski život. Naravno, da se od obrtništva danas ne može kupiti novi auto u roku par mjeseci, niti se može izgraditi kuća u kratkom roku ali se može pristojno živjeti. Ja jako volim svoj posao, uživam u njemu, volim ići na sajmove, stalno učim nešto novo, prilagođavam se tržištu i evo, nekako plivam u mirnim vodama. Ja sam zahvalna svojim roditeljima što su mi dali dobre ''temelje''. Kad imaš kvalitetne temelje ti na njima možeš graditi i stvarati dalje, te možeš postati kvalitetna osoba koja će te temelje prenositi na sljedeće generacije", kazala je Kristina.
Majka si dvoje djece, dva tinejdžera. Ima li naznaka da će jedno od njih krenuti didovim i tvojim stopama?
"Za sada, nema, iako kćer voli doći u dućan i zamijeniti me kad sam ja na putovanjima. Iako kaže da ju to ne zanima, jako dobro joj ide rad u dućanu, pa evo čekat ćemo što će donijeti život", kaže Kristina
Imaš li nešto poručiti mladim ljudima koji razmišljaju o obrtništvu ?
"Bilo bi lipo kad bi se više mladih ljudi odlučilo otisnuti u obrtničke vode jer obrtništvo zaista pruža velike mogućnosti, a i jedna je od najzdravijih grana gospodarstva. Kao i u svakom poslu biti obrtnik ima svoje prednosti i mane, bitno je da volite ono što radite jer se to itekako vidi.
I za kraj....dođite nam, znate di smo, mali smo ali sasvim slatki i poslovno u potpunosti posvećeni vama", poručuje Kristina.
