Svjedoci smo kako se danas sve manje i manje kuha, kako se često naručuje hrana upitne kvalitete iz raznih fast food-ova, a mnogo djece na pravu, domaću spizu nije ni naviklo. U ovim ''Kaštelanskim pričama'' želim vam predstaviti ženu kojoj je kuhanje sve. Ona toliko voli kuhati da je svoju ljubav prema hrani i kuhanju pretočila u biznis.
Ana Damjanov, rodom je iz Kaštel Kambelovca ali danas živi u Kaštel Gomilici. Majka je četvoro djece. Po struci je knjigovođa, a trenutno radi u turizmu. Kao i većina ljudi u Dalmaciji bavi se iznajmljivanjem apartmana.
Kad ste otkrili tu ljubav prema kulinarstvu?
''Pa, još nekako u djetinjstvu. Moja baka je bila Slavonka, a djed i baka su imali restoran u Kaštel Kambelovcu i u Slatinama. Baka je vječno bila u kuhinji , i nekako uz odrastanje uz nju, pa kasnije uz mamu, na koju je baka isto prenijela ljubav prema kuhanju, rodila se ta ljubav prema hrani, koje ja nisam bila ni svjesna dok nisam odrasla i došla u neku određenu dob. Tad sam počela više vremena provoditi u kuhinji, a udajom i dolaskom djece, moje radno mjesto je često bilo uz špaker, i tako iz dana u dan, sve sam više voljela to ''mjesto''.
Što si najviše voljela jesti u djetinjstvu? Što ti je baka kuhala?
''Baka je kuhala dosta slavonskih jela ali udajom za dida preuzela je veliki dio dalmatinske kuhinje. Najveća asocijacija na baku su krvavice, koje danas mama i ja radimo. Tu tradiciju nikako ne ispuštamo. Jako ih volim jesti i nikako ne odustajem od njih. Baka je često pravila kajzeršmarn, i to mi je baš ostalo kao najbolje bakino jelo te razne guste juhe''.
Tvoje prvo javno pojavljivanje bilo je na ''Fešti o' boba" u Kaštel Kambelovcu gdje si osvojila prvo mjesto.
''Tako je. Tad sam prvi put smogla hrabrosti da se prezentiram pred javnošću. Spremala sam tri jela ali sam jedno dala na žiriranje. To je bio bob i bakalar, i to jelo je osvojilo prvo mjesto na ovogodišnjoj Bobijadi. Nakon toga, sudjelovala sam u Kretivnom proljeću gdje sam skupa sa sestrom u dvorcu Rušinac kuhala jelo od boba i sipe, gdje smo, također, odnijele prvu nagradu. Sudjelovala sam i na manifestaciji ''Šalša i salsa, i tu sam dobila neku nagradu. Sudjelovala sam i na ''Zinfestu''. Sve to mi je bio neki poguranac, neki vjetar u leđa da realiziram ''Aninu kužinu''.
Evo sad svim čitateljima možeš pojasniti što je to Anina kužina.
''Anina kužina je projekt kojim se želim baviti u budućnosti, koji je startao ovog prosinca. Vidjela sam kako ljudi prihvaćaju moju hranu, pa sam napravila koncept kuhinje, gdje ću ponuditi jelo na žlicu, pravu domaću spizu, koja će se moći naručiti te dostaviti na adresu. Na dnevnoj bazi ću izbacivati jelovnike te će me ljudi moći kontaktirati, i naručiti jelo koje žele. Sve su to domaća jela koja svi kuhamo kući. Sama sam majka, znam koliko su žene danas rastrgane raznim obvezama, koliko se ponekad ne stigne skuhati konkretno jelo te na ovaj način želim olakšati ženama, majkama da svaki dan imaju domaći ručak na svom stolu''.
Kakve će biti cijene i hoće li se moći naručiti neko posebno jelo?
''Cijene će biti od 10 eura do 20 eura, zavisi od namirnica. Najskuplja su jela od ribe s prilogom, kad mi netko tako nešto naruči, naravno, da će cijena biti viša. U porciju bih stavljala glavno jelo i prilog te desert iznenađenja. U ponudi će biti razne juhe, sarme, lešo meso, restani krompir, pire, bakalar na crveno, riba s gradela, lešo povrće, koštradina, raštika, krvavice, sve onako domaće. Slatko ne želim nametati jer će mi to biti kao slatko iznenađenje''.
Na raznim kulinarskim natjecanjima ponudila si inačice autohtone hrane koju si prezentirala kao ''fine dining''. Kako si došla na tu ideju?
"Pa ja ne volim bacati hranu, zato od ostataka hrane napravim nešto inovativno. Proučavajući bakinu kuharicu i posjećujući razne restorane shvatila sam da puno hrane mogu iskoristiti kako bih kreirala neko novo jelo. Evo, na Zinfestu sam ponudila arancine od ostatka crnog rižota, koje sam napunila sirom te pohala u vrućem ulju, i servirala na posteljici od salse. Takva hrana bude oku privlačna, jako ukusna, a ništa ne bacamo".
Vidim kako obiteljski gajite ljubav prema hrani jer i mama je pokupila razne nagrade na kaštelanskim, kulinarskim natjecanjima.
''Jest, tako je. Imala sam jako dobar temelj, prvo baka pa onda mama. Ona jako dobro kuha, i osvaja nepca samo zato što kuha onako kako su kuhali naši stari jer imam osjećaj da su ljudi željni takve kuhinje. Velika mi je potpora u ovom mom projektu, a i sin ide u kuharsku školu pa se tradicija nastavlja i na ostale generacije.Obitelj i suprug su mi velika podrška, i da nema te podrške ne bi bilo ni ovog projekta.Moja djeca jako vole jesti, svu onu domaću spizu, nisu izbirljivi, i baš uživam kuhati za moju obitelj''.
Tvoj štand na ovogodišnjoj Fešti od boba plijenio je pažnju, ne samo zbog hrane i ukrasa nego i zbog natpisa '' Baci ženo sve u more, uzmi dicu, idemo u Bagulića, pojist bob na žlicu'."
''Joj, evo već su mi oči zasuzile. Meni su baba i dida bili sve. Odgojili su me, i nekako formirali. Sa ''Aninom kužinom'' želim nastaviti našu tradiciju, jer nosim i babino ime. Restoran Dubravka bio je poznat svim Kaštelanima i tu su se kuhale baš prave marende. Uvijek se tražilo mjesto više i kuhalo se od namirnica koje su imali taj dan. Didin brat je bio ribar, a za merendu se pekla riba koju on ulovi. Baba bi lešala glave za juhu, pekli bi se špari na gradelama, a mi svi smo u 11 uri sjedili za okruglim stolovima čekajući spizu. Ostao mi je taj miris ta tradicija iz djetinjstva. Marenda je neka vrsta institucije koju su njegovali svi Kaštelani. I mislim, kako svako podneblje treba zaštititi svoju povijest i tradiciju''.
View this post on Instagram
Ovoj zaljubljenici u kuhanje želimo još puno nagrada na kulinarskim natjecanjima, a svi oni koji žele uživati u domaćoj spizi koju kuha Ana, mogu istu naručiti putem poruke na Instagramu ili na broj mobitela 099 424 4644.
