Mali ljudi čine velike stvari za svoju životnu zajednicu, a s jednom takvom damom porazgovarali smo u ''Kaštelanskim pričama''. Martina Kuzmanić doktorica je obiteljske prakse iz Kaštel Štafilića. Majka dvoje odrasle djece, volonterka u udruzi ''Naša dica'', članica Mjesnog odbora Kaštel Štafilića, vlasnica OPG-a te vrsna vinarica.
Na samom početku našeg razgovora, moram pitati, jesam li nešto izostavila u najavi.
''Mislim kako si sve važno navela. Liječnica sam obiteljske medicine, a zadnjih 12 godina radim u ambulanti u Strožancu. U vrijeme kad sam završila studij nije bilo baš raspisivanja specijalizacija, otvaranja ambulanti, tako da nakon dugogodišnjeg rada na zamjenama, napokon, sam dobila svoju stalnu ambulantu''.
Možeš li povući paralelu s radom u ambulanti nekada i sad. Kako je danas biti liječnik u Hrvatskoj.
''Moram reći kako je danas veliki izazov biti liječnik. Populacija nam je sve starija, pacijenata sve više, problematika nam je sve teža i izazovnija, a ograničeni smo s puno toga. Problem su nam zamjene u ambulanti, problem je kad idemo na godišnji, bolovanje. Kolegica i ja se međusobno pokrivamo kad idemo na godišnji. Onda odrađujemo dvije ambulante u smjeni, s tim da moja kolegica ima 2 000 i nešto pacijenata, ja imam maksimalan broj pacijenata, skoro 2200 osoba. E sad, možete zamisliti kako nam je kad pokrivamo jedna drugu. Mišljenja sam kako je moje zanimanje poziv, to jednostavno ili voliš ili ne voliš. Ako ga ne voliš jako ga je teško obavljati. U ovih 12 godina koliko sam u Podstrani jako sam se zbližila s ljudima, te mogu reći da mi je lakše biti obiteljski liječnik. Tu pratimo generacije od njihovog rođenje, pa kroz odrastanje. Praktički liječim tri generacije, djecu, roditelje te bake i djedove. Lakše mi je pratiti cijelu obiteljsku sliku, ali nam je u neku ruku teže jer s dolaskom obiteljske prakse povećao nam se broj pacijenata''.
Osim što si doktorica u svojoj ambulanti, u slobodno vrijeme volontiraš u udruzi ''Naša dica''.
''Tako je. Udruga ''Naša dica'' je udruga iz Kaštel Štafilića za djecu s poteškoćama u razvoju. Ima 124 člana te je korisnik Nacionalne zaklade. Udruga postoji već dugi niz godina, a kad god mogu rado volontiram u udruzi.
Povodom Međunarodnog dana volontera uručena ti je zahvalnica za volontiranje u udruzi, a sudjelovala si i u postavljanju edukativnih plakata u KBC Firule pod nazivom "Ja sam osoba s autizmom, tvoj sljedeći pacijent".
''Pa jako me razveselilo priznanje za naše volontiranje. Volontiranjem dobiješ jako puno, puno u dimenziji čovječnosti. Uvijek se odazovem kad udruga na raznim manifestacijama prikuplja sredstva za rad udruge. Ja najčešće održavam medicinska predavanja u njihovoj udruzi, te sam, naravno, na usluzi kad god to mogu. Što se tiče postavljanja plakata u KBC Firule, moram reći kako su nas tamo s oduševljenjem primili te prihvatili ideju o postavljanju edukativnih plakata kako bi olakšali medicinskom osoblju, a i samim osobama s autizmom i njihovim roditeljima. Plakati su postavljeni i u Zdravstvenu školu, budućim zdravstvenim djelatnicima, domovima zdravlja, a mi kao liječnici ćemo nastojati podizati svijest o uvažavanju osoba s autizmom kroz cijelu godinu, edukativnim plakatima i aktivnostima''.
U zadnje dvije godine članica si Mjesnog odbora Kaštel Štafilića. Možemo reći kako i u MO volontiraš.
''Pa, možemo tako reći, jer Mjesni odbor je mjesto gdje mi mještani Kaštel Štafilića volontiramo za boljitak naše zajednice. Mogu reći kako sam kroz MO odradila nekoliko akcija mjerenja tlaka i šećera u krvi za naše mještane. Imali smo i par edukativnih predavanja u Pastoralnom centru, koja su uvijek jako posjećena. Mene zaista veseli pomagati ljudima, pružiti im svoje znanje, i to vam se i vrati. Svaka ta naša akcija mjerenja tlaka koju organiziramo na rivi privuče dosta starije populacije ali u zadnje vrijeme ima i mlađih ljudi. Neki prvi put rade testove, neki već imaju svoju dugogodišnju terapiju pa su došli dodatno provjeriti, neki su došli samo malo proćakulati, i tako, svaka ta akcija na kraju završi zajedničkim druženjem. Imali smo i darivanje djece na Svetu Luciju, gdje smo djeci podijelili prigodne darove. Radila sam edukativnu prezentaciju o kašlju, i evo, trudim se doprinijeti boljitku moje zajednice.
Svi oni koji te poznaju znaju kako vaša obitelj ima mali OPG iz kojeg proizilaze vrhunska vina, vina "Fradelo".
"Moj muž Mladen i njegov brat Ivica zaduženi su za naša vina, ono što je u boci, a mi žene za ono na boci. Mi smo za logistiku, papirologiju, etikete, dekoraciju. Naš vinograd ima oko 7000 trsa vinove loze. Uzgajamo pošip, plavac mali i crljenak kaštelanski.
Postoji jedna zanimljiva priča o etiketi na vašim bocama. Možemo reći jako dirljiva i nadasve poučna.
"Kao što sam rekla neviste su zadužene za onu ljepšu stranu vinarstva, a to su etikete i ukrasi na istim. U maloj obiteljskoj konobi osmislili smo etiketu u čast oca i svekra Kuzmanića, te su na etiketama botuni s njegove košulje.
Tako naš otac i svekar preko tih botuna živi i dalje s nama. Htjeli smo napraviti jednu lijepu priču kroz koju ćemo zahvaliti našim roditeljima što su nam baštinili ono što danas imamo, a jako nas veseli što i naša djeca nastavljaju obiteljsku tradiciju".
Vaša vina dugi niz godina odnose nagrade na Večerima kaštelanskih vinara. Što je recept za dobar uspjeh.
"Pa mi smo mala vinarija, koja svoja vina proda, takorekuć, na kućnom pragu. Imamo vinograd na predjelu Marselina u Kaštel Starom koji je klimatski jako pogodan za vino. Preduvjet za dobro vino je dobro odrađena godina u vinogradu kako bi dobili što kvalitetnije vino, te što brža obrada vina u konobi. Ove godine smo pobijedili u kategoriji bijelih vina, i svaka nagrada nas iznimno veseli. Mogu reći kako smo našli svoje mjesto na kaštelanskoj vinskoj sceni".
Tko je Martina u privatnom životu, kad se ugase svjetla "pozornice" ?
"Martina je majka, kućanica, Kaštelanka. Znaš, jedan čovjek malo većeg životnog iskustva od mene je rekao kako kroz život trčimo da završimo školu, fakultet, osnujemo obitelj, rodimo djecu, sredimo kuću, i ne okrenemo se, a već smo zagazili u petu deceniju života. Pošto sam ja zagazila u pedesete godine odlučila sam se posvetiti sebi te raditi poslove koje volim. Sva predavanja, volontiranje, rad u Mjesnom odboru, pjevanje u crkvenom zboru je nešto što mene ispunjava. Rad u mom malom OPG-u puni moje baterije, nakon izazovnog radnog dana. Uživam raditi u vinogradu, odakle puca prekrasan pogled na kaštelanski zaljev".
Kao žena s ogromnim životnim iskustvom možeš li dati savjet ženama koje su na pragu pedesete godine života, a imaju neku grižnju savjest jer se žele posvetiti sebi i onom što vole.
"Život se sastoji od uspona i padova, ali ono što te obilježava kao čovjeka je ono između. Nikad se nemojte ustručavati ostvariti svoje snove, jer za njih nije kasno ni u pedesetoj. Za sve svoje snove, i ispunjenost u duši morate imati podršku obitelji, koju ja imam, jer bez nje ne bih mogla biti ono što jesam. Moj suprug Mladen i moja djeca su moja velika podrška. Mladen, također, ima svoje hobije, svoje snove koje ispunjava. Piše pjesme, a inače je bivši član klape Cambi.Ako čovjek nije ispunjen u duši, ne može biti ispunjen ni profesionalno. Najvažnije je pronaći svoj duševni mir, raditi ono što vas veseli, bezgranično dijeliti i primati ljubav, i tad će sve imati smisla", poručila je Martina.
