Splitski dijabetičari već neko vrijeme u KBC-u Split na Zavodu za dijabetologiju, u KBC-u Split, ne mogu održati kontinuitet u svom liječenju jer nemaju svog stalnog dijabetologa. Frustrira ih što pri odlasku na terapiju dobivaju različitu skrb, a probleme im izazivaju i preduge liste čekanja.
„Ljudi se ne kontroliraju kako treba jer nemaju istog doktora. A o listama čekanja za dobiti termin neću ni govoriti, žalosno je da je lakše doći u Zagreb i sve obaviti.
Oni rezerviraju po datumima termine, a ne po doktorima. Za dijabetičare je važno da ih prati isti liječnik, ovako kad dođete svaki put kod drugog, dobijete i drugu terapiju. Iz tog razloga se ljudi uglavnom odlučuju na privatne preglede jer su primorani“, govori nam Ante (puni podaci poznati redakciji).
„Ne zna se tko pije, tko plaća“
Kaže nam kako na spomenutom odjelu vlada potpuni kaos.
„I kada konačno uspiješ doći na red, dočeka te specijalizant, doktora uopće nema. Ne znam gdje su, idu po seminarima i slično. Ma neka idu, ali liječnik treba biti na odjelu, a ne da mi specijalizant koji se tek uči daje terapiju. Ne zna se tko pije, tko plaća.“, razočarano će naš sugovornik.
Pacijentica Vita pak govori da je pristup pacijentima u KBC-u Split stručan i profesionalan, no također je smeta što nema praćenja razvoja bolesti.
„Nema individualnog pristupa, 10 godina sam dijabetičar, svaki put novi liječnik, i ja svaki put ispočetka pojašnjavam anamnezu. Svaki doktor ima svoja uvjerenje i procjene pa se tako događalo da bi u razmaku od devet mjeseci dobivala i različite terapije. Proces je jednostavno kaotičan, zbog toga sam terapije odlučila raditi u Zagrebu“, prepričava nam.
Procjenjuje se da samo u Splitsko-dalmatinskoj županiji ima više od 42.000 osoba sa šećernom bolešću, navode iz KBC-a Split, a područje Splita i cijele Dalmacije ima najmanje dijabetologa prema broju bolesnika sa šećernom bolešću.
„Treba nam još pet puta više liječnika“
I iz splitske bolnice svjesni su ovog problema.
„Trenutno je na Zavodu za endokrinologiju, dijabetologiju i bolesti metabolizma Klinike za unutarnje bolesti splitskog KBC-a zaposleno šest specijalista dijabetologije i 6 specijalizanata, a da bi se moglo optimalno organizirati rad trebalo bi biti barem još pet puta više specijalista“, kazali su nam iz KBC-a Split.
No izgleda da ima nade i za ovaj problem.
„Dio problema riješit će se prijemom novih specijalizanata, za ovu godinu njih troje, no za njihovo potpuno i samostalno uključivanje u rad Zavoda, trebat će vremena“, kazali su nam.
Zbog toga dolazi i to dugih lista čekanja, pa tako ako se sada naručite, prije kolovoza nećete dobiti termin, navode iz KBC-a.
Problem nedostatka liječnika, dodatno je koštao dijabetičare iz Vrgoračke, Imotske i Cetinske krajine, Makarskog primorja te dijela omiškog zaleđa i Sinjske krajine. Naime, 2019. Dnevna bolnica u Zagvozdu otvorena je u svibnju 2019. godine, a otvorio ju je predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković.
„Ova podružnica KBC-a Split za sve vas ovdje u Zagvozdu predstavlja novu kvalitetu života“, poručio je tada premijer Plenković i dodao kako se radi o projektu ukupne vrijednosti 11 milijuna kuna.
„Neće da dolaze jer ne dobivaju pare“
No, krajem prošle godine hladan tuš.
Pacijent koji je bio naručen na pregled u Zagvozd, otkazan je te prebačen u Split. Zbog problema, nedostatka liječnika, došlo prekida dolazaka dijabetologa u podružnicu KBC-a Split u Zagvozdu.
„Nedovoljan broj liječnika dijabetologa razlog je i privremenog prekida dolazaka dijabetologa u podružnicu KBC-a Split u Zagvozdu. Čim se stvore kadrovski uvjeti, dijabetolog će nastaviti dolaziti u Zagvozd“, kazali su nam iz splitske bolnice.
No, pacijenti nemaju razumijevanja.
„Ambulanta je savršeno funkcionirala, spasilo nam je i vrijeme i kilometre, ali neće da dolaze. Jer nisu plaćeni, kako mogu ići raditi u Dubrovnik, ee zato što će dobiti pare“, komentira nam stanovnik Imotskog.
Zbog toga smo upit poslali OB Dubrovnik.
„Opća bolnica Dubrovnik ima zaposlenog jednog endokrinologa. Zbog potreba naših pacijenata iz KBC-a Split na ispomoć dodatno dolazi prof.dr.sc. Maja Radman kao gostujući liječnik jedan do dva puta mjesečno“, potvrđuju nam iz OB Dubrovnik.
A kada je riječ o listama čekanja, stanje nije puno bolje nego li je u Split, pa nam tako kazuju da je prvi slobodni termin za narudžbu u rujnu 2024.
Ipak ima nade?
Iz KBC-a Split su nam obznanili kako će riješiti manjak dijabetologa te kako će pacijentima pružiti najbolju moguću skrb.
„Unatoč navedenim poteškoćama naši liječnici ulažu velike napore da bi pacijenti dobili najbolju moguću skrb. Tako je organiziran multidisciplinarni dijabetološki tim, čiji je cilj organiziranje bržeg i jednostavnijeg praćenja pacijenata sa šećernom bolesti i obrade komplikacija šećerne bolesti.
Sinkronizirana multidisciplinarna obrada pacijenata odvija se u Dnevnoj dijabetološkoj bolnici gdje pacijenti nakon pregleda dijabetologa dogovore brže termine za preglede kardiologa, neurologa, oftalmologa i radiologa. Nadalje, temeljem uputnice A5 omogućena je elektronska komunikacija na razini liječnik obiteljske medicine i specijalist“, naveli su iz KBC-a Split.
Uz to je uspostavljen i telemedicinski centar da pacijenti s otoka ne moraju putovati u Split na kontrole.
„Pacijenti dolaze kod svog liječnika obiteljske medicine gdje se, u dogovoreno vrijeme, telemedicinom spajaju s dijabetologom u KBC-u Split. Tu uslugu koriste pacijenti sa šećernom bolesti na otocima Braču i Visu, a u planu je spajanje pacijenata s Hvara i Šolte“, ističu iz bolnice.
[Plavo]„U Splitsko-dalmatinskoj županiji registrirano je preko 40 tisuća osoba sa šećernom bolesti, ako se uzme brojka od tisuću pacijenata po jednom otoku i isto toliko obavljenih pregleda putem telemedicine u KBC-u Split koji broji sedam dijabetologa pri Zavodu, možemo reći da je ovo jedna prekretnica na razini cijele države“, poručuju iz KBC-a Split.[KRAJ]
[Sivo]Što je šećerna bolest?
Šećerna bolest ili dijabetes (diabetes mellitus) je kronična bolest u kojoj su razine glukoze (šećera) u krvi povišene. Većina hrane koju jedemo pretvara se u glukozu koju naš organizam koristi za energiju. Gušterača (pankreas) proizvodi inzulin, hormon koji regulira razinu šećera u krvi i to tako da omogućava ulazak šećera u stanice gdje se pretvara u energiju za tijelo. Osim toga, višak šećera pohranjuje se pomoću inzulina u mišiće i jetru. Ako inzulina nema ili ga je nedovoljno, šećer ne može ući u stanice, ostaje u krvi i dolazi do povišene razine šećera u krvi i razvoja bolesti.
Razlikuju se dva osnovna tipa šećerne bolesti: tip 1 kada gušterača ne proizvodi inzulin i tip 2 kada je učinak proizvedenog inzulina smanjen.
Tip 2: Najčešći je oblik šećerne bolesti (90% ljudi sa šećernom bolesti ima tip 2), koji se obično otkrije u starijoj dobi i u poodmaklom stupnju razvoja bolesti kada su nastale komplikacije na drugim organima.
Tip 1: Zbog poremećaja obrambenog (imunološkog) sustava kod šećerne bolesti tip 1 stvaraju se antitijela koja uništavaju vlastite stanice gušterače koje proizvode inzulin. Bolest se razvije uništenjem 70-90% stanica. Obično se javlja kod djece i mlađih osoba.
Postoji još i dijabetes u trudnoći, kao i ostali (rjeđi) oblici dijabetesa, kao što je šećerna bolest nakon upale gušterače ili nakon uzimanja kortikosteroida.[KRAJ]
[Žuto]Koji su rizični čimbenici?
Tip 1: Iako se još uvijek istražuju rizični čimbenici za dijabetes tip 1, neki genetski čimbenici, okolišni čimbenici, starija dob žene u vrijeme porođaja te izlaganje nekim virusnim infekcijama povećavaju rizik za obolijevanje.
Tip 2: Rizični čimbenici za dijabetes tip 2 su starija dob (40 g. i više), pretilost, pozitivna obiteljska anamneza (srodnici prvog stupnja oboljeli od šećerne bolesti), smanjena tolerancija na glukozu, tjelesna neaktivnost, visoki krvni tlak, povišene vrijednosti triglicerida i snižene vrijednosti HDL kolesterola, te žene koje su za vrijeme trudnoće imale šećernu bolest.[KRAJ]
[Crveno]Koji su upozoravajući znakovi/simptomi šećerne bolesti?
Simptomi oba tipa šećerne bolesti su: prekomjerna žeđ, učestalo mokrenje, neobjašnjivi gubitak tjelesne težine, umor i iscrpljenost, jaka glad, iznenadne smetnje vida, nedostatak koncentracije, suha koža, rane koje sporo zacjeljuju, češće infekcije nego obično.
Kod dijabetesa tip 2, na početku bolesti simptomi često nisu izraženi u tolikoj mjeri pa do postavljanja dijagnoze prosječno prođe 5-7 godina. Kod tipa 1 bolest nastaje iznenada.[KRAJ]
