Drama, velika drama zavladala je Splitom: pojavile su se stjenice! Zasad u jednom stanu, ali na tragediju sluti činjenica da je kužni stan u neboderu pa sad cijele obitelji žive u strahu. Dok se u ostatku grada kvart gdje su se pojavile te male krvopije izgovara potajice, šaptom, kako se pošast ne bi proširila...
Pojava ovih beskrilnih insekata (koji su ujedno i vrlo loši penjači pa su sve skliske površine poput plastičnih vrećica, u koje ćete 'zapakirati' zaražene predmete, izrazito teške prepreke za stjenice) izazvala je paniku kao da se u najmanju ruku pojavio novi virus, kombinirane smrtnosti Ebole i zaraznosti COVID-19. Što je u najmanju ruku čudno, jer stjenice niti su smrtonosne, niti prenose ikakva oboljenja, već su izrazito neugodne jer se hrane ljudskom krvlju te mogu izazvati svrab na područjima kože gdje je došlo do uboda. Nervoza je čudna i zato jer su Cimex lectularius, što im je službeno latinsko ime, već odavno u Splitu!
"Traumatično iskustvo"
Već godinama naime, praktički od kada je Split postao toliko poželjna turistička destinacija – stjenice se najuspješnije šire prtljagom putnika – po gradu se bilježi njihova pojava, a mi smo razgovarali s jednim od prvih žrtava infestacije koji se sa stjenicama suočio još prije nekoliko godina, znatno prije korone...
- Iako nisu opasne po život, cijelo iskustvo je bilo prilično traumatično... Otišli smo živjeti na područje Skalica, unajmili stan, da bi nakon jedno mjesec dana shvatili da je sve puno stjenica! Trebalo nam je neko vrijeme da shvatimo o čemu je uopće riječ, a tek onda su započeli pravi problemi. Za početak, gotovo nas se odrekla najbliža rodbina, praktički su nam zabranili smještaj dok se ne riješimo stjenica! Tako smo nekoliko dana morali živjeti u stanu punom tih malih insekata kojih se jako, jako teško riješiti. Uglavnom zbog toga i zavlada konsternacija kod ljudi. Mi smo odmah kontaktirali ljude koji se bave uništavanjem nametnika, i iako su nam odmah pomogli, kazali su nam da čak i prašenje otrovima ne mora biti sto posto učinkovito jer se stjenice znaju zavući u parket, ormare, najudaljenije rupice u stanu. Dodatno je problem što su u stanju hibernirati puno mjeseci, dakle uopće ne izlaziti iz svojih skrovišta te se aktivirati tek kad prođe opasnost odnosno kad se pojave ljudi kao njihova omiljena hrana... - prepričava nam naš sugovornik nevolju kroz koju je prolazio s djevojkom.
Skovali su i 'ratni plan'
- Morali smo osmisliti pravi ratni plan! Dosta stvari smo morali baciti, a druge smo dekontaminirali različitim postupcima – kako stjenice ugibaju na višim temperaturama od preko 40-ak stupnjeva Celzijusovih, dobar dio metoda je uključivao fen i vrećice ili nekakve kontejnere u koje smo ubacivali odjeću ili slične sumnjive predmete. Onda bi u takve 'kontejnere' upuhivali vrući zrak iz fena i to se pokazalo dosta uspješno. Parni čistač se također pokazao dosta efikasan za veće površine. Oformili smo svojevrsnu pretprostoriju u kojoj se obavljalo čišćenje. Također smo našli 'narodne' metode utvrđivanja prisutnosti stjenica. Jer one izlaze gotovo isključivo noću, ako ih vidite po danu to znači da ste u veeeelikom problemu... - samo je dio iskustava mladog Splićanina koji se susreo s najezdom stjenica prije nekoliko godina.
Pretražujući Internet našao je nekoliko kvalitetnih znanstvenih stranica o kontroli, suzbijanju i uklanjanju stjenica po kojima su postupali, a i dan-danas koriste neke od tih 'trikova' bilo kako bi otkrili prisutnost stjenica bilo za preventivno čišćenje odjeće. Kako stjenice privlači CO2, jedna od klopki je bila da se 2,5 litara vode pomiješa s 35 grama kvasca te 500 grama šećera. Kombinacija se puni u boce (mora se ostaviti dio boce prazan zbog ekspanzije otopine), na čepovima se naprave rupe te se boce postave u posude ili zdjele sa što okomitijim, skliskim unutrašnjim stranicama, a izvana se zalijepi selotejp koji 'glumi' rampu za stjenice. Dodaje i kako je dobar dio predmeta iz 'zaraženog' stana držao gotovo dvije godine u zapečaćenim vrećama kako bi bili sigurni da bedbugs nisu preživjele.
