Danas ćemo malo opet vremeplovom hajdukologije, ovaj put do sarajevskog Koševa. Još jednog od brojnih mjesta gdje je pisana povijest Hajduka, kada su bijeli, kao Ivićeva avangarda nogometa pobjedom sa 2:1, postali prvaci.
Taj put više ne na kontranapad, ni na offside zamke, kao par godina ranije. Već modernim i do tada neviđenim pressingim na loptu, još jednom doktorskom dizertacijom velemajstora nogometne taktike Tomislava Ivića.
"To mi je najdraža utakmica, vodili smo 2:0, golovima Đorđevića i Zorana Vujovića, Sarajevo je smanjilo negdje pred kraj, a onda je njihov centarfor Savić imao šansu u zadnjim minutama , ali obranio je naš odlični vratar Ivan Budinčević", rekao nam je nedavno naš Dražen Mužinić.
"Kasnije sam znao sanjati tu utakmicu, je li završila tako ili drugačije".
Oće naš Frfa, hajdukovac od formata pa i u snu...
Ali završilo je 2:1 za bijele. Osvojena je titula sa čak 50 bodova i to zbog bolje gol razlike, nad drugoplasiranim Dinamom.
A pričao je i Šure, besana je bila i noć uoči odlučujuće utakmice na Koševu, strepilo se, pazilo na sve...
Naime, te sezone vodila se mrtva trka. Dinamo je u zadnjem kolu pobijedio Vojvodinu u Novom Sadu, ali bijeli su imali bolju gol razliku i postali prvaci. Tada još nije vrijedilo pravilo boljeg u međusobnim ogledima.
Pa je i u Novi Sad, manager Ljubo Barin, tada važan Hajdukov čovjek u svijetu nogometa, insajder što bi danas rekli, odveo u Novi Sad nekakvog lika iz uprave Ajaxa, kao "važan čovjek iz vrha Ajaxa" je došao gledati Svilara.
Pa je Ratko Svilar, strašni golman "Vojvodine", branio utakmicu života. misleći da mu se smiješi pozamašan transfer u taj veliki europski klub.
No, izgleda čovjek koji ga je gledao bio je običan umirovljenik iz Nizozemske i "funcutarija" osmišljena u vodstvu Hajduka.
Tako da nije samo Matan iz Raosovih i Vrdoljakovih "Prosjaka i sinova" smišljao svašta po "Niskozemskoj", nego eto i tada sposobna uprava "bijelih".
Titula je potvrđena, na sarajevskom stadionu Koševo, gdje su se natiskale tisuće hajdukovih navijača, tada još "Nesvrstanih" sa "divljeg istoka" Starog placa, kako će to kasnije mladim generacijama pričati Prle, jedan od pokretača organiziranog navijanja na poljudskom sjeveru i obnovitelja Torcide.
Golove su dali Zoran Vujović i Boriša Đorđević, ali strepilo se do zadnjeg sučeva zvižduka, slušao se na klupi i prijenos iz Novog Sada, hoće li Dinamo smanjiti gol-razliku.
Bilo je i šokova pred kraj pa je naš golman Ivan Budinčević obranio mrtvu šansu centarfora Sarajlija Rade Savića, na centaršut tada mladog krila Predraga Pašića. Dobro nije ni Rade Savić.šutirao kako je mogao, ali ostavmo to analizama hajdukologa, na onih par preostalih šankova starog Splita kojeg više nema.
"Zagrlio sam tu loptu kao najdražu djevojku", rekao nam je Ivan Budinčević kad smo ga nedavno nazvali u njegov Bajmok i čestitali mu rođendan.
Priča mi je Šure, godinama kasnije o noćnom dočeku na Starome placu, a ja se sićam da sam prijenos sluša u dvoru u Baškoj Vodi. Negdi gori od Rogača trubila su auta. Mater mi kaže :"Evo počelo je". I znan da sam s rođakom otiša na mul, mava i mava s jednim bilim lancunom, brodice su razvile jidra, kako i priliči "Majstoru s mora".
