Nova studija pokazala je da odlazak na spavanje između 22 i 23 sata značajno smanjuje rizik od razvoja srčanih bolesti. Za razliku od većine dosadašnjih istraživanja o spavanju, koja su se oslanjala na upitnike i dnevnike spavanja podložne subjektivnim procjenama i sjećanju, ova studija, objavljena u časopisu European Heart Journal - Digital Health, koristila je objektivne podatke za praćenje navika ispitanika.
Ključan je odlazak u krevet između 22 i 23 sata
Istraživanje je obuhvatilo sudionike iz britanske Biobanke, prikupljene između 2006. i 2010. godine. Radilo se o osobama u dobi od 43 do 79 godina, s prosjekom od 61 godine, od kojih su 58 posto bile žene.
Svaki sudionik je sedam dana nosio akcelerometar na zapešću, uređaj koji je objektivno bilježio kada su zaspali i kada su se probudili. Znanstvenici su ih zatim pratili u prosjeku 5 godina i 7 mjeseci, bilježeći pojavu kardiovaskularnih bolesti poput srčanog i moždanog udara, zatajenja srca, kronične ishemijske bolesti srca i prolaznih ishemijskih napada.
Tijekom razdoblja praćenja, od 103.712 sudionika, njih 3172 (oko 3.6%) razvilo je neku kardiovaskularnu bolest. Pokazalo se da je najmanji rizik bio u skupini koja je na spavanje odlazila između 22:00 i 22:59.
U usporedbi s njima, rizik je bio 25% veći za one koji su išli spavati u ponoć ili kasnije, 12% veći za one koji su lijegali između 23:00 i 23:59, te 24% veći za one koji su zaspali prije 22:00 sata. Pri analizi su uzeti u obzir i drugi faktori rizika poput dobi, spola, trajanja i redovitosti sna, pušenja, indeksa tjelesne mase, dijabetesa, krvnog tlaka, kolesterola i socioekonomskog statusa, piše Index.
Sve je povezano s unutarnjim satom tijela
David Plans, vodeći autor studije i istraživač sa Sveučilišta u Exeteru, kao moguće objašnjenje naveo je unutarnji sat tijela, poznat kao cirkadijalni ritam, koji regulira naše fizičke i mentalne funkcije tijekom 24 sata.
Plans je istaknuo kako se odlazak na spavanje u ponoć ili kasnije čini najrizičnijim, vjerojatno zato što smanjuje izloženost jutarnjem svjetlu, ključnom signalu koji svakodnevno "resetira" naš tjelesni sat. Naglasio je da svako odstupanje od prirodnog ciklusa tijela, bilo prerano ili prekasno lijeganje, može imati posljedice za zdravlje srca i krvožilnog sustava.
S time se slažu i ranija istraživanja. Znanstvena izjava Američkog udruženja za srce iz studenog 2025. pojasnila je kako poremećaj cirkadijalnog ritma utječe na krvni tlak, otkucaje srca i metabolizam.
Slično tome, pregledni članak iz časopisa European Heart Journal iz rujna 2025. zaključio je da navike koje remete unutarnji sat, poput neredovitog spavanja, izravno štete tijelu na molekularnoj razini i povećavaju kardiovaskularni rizik.
Naš unutarnji sat, naime, određuje kada se srce odmara, a kada radi najintenzivnije, pa čak i pomicanje tog rasporeda za samo sat ili dva ima mjerljive posljedice.
Rizik izraženiji kod žena
Zanimljivo je da je uočena povezanost bila znatno izraženija kod žena. Kod muškaraca je statistički značajan porast rizika zabilježen samo ako su na spavanje odlazili prije 22 sata. Znanstvenici pretpostavljaju da bi to moglo biti povezano s činjenicom da kardiovaskularni rizik kod žena raste nakon menopauze.
Stoga, razlika uočena u studiji možda odražava biološke promjene vezane uz dob, a ne stvarnu razliku u utjecaju vremena spavanja na zdravlje srca među spolovima.
Na kraju, Plans je naglasio kako studija pokazuje povezanost, ali ne može utvrditi uzročno-posljedičnu vezu. Drugim riječima, nalazi upućuju na vezu između vremena odlaska na spavanje i kardiovaskularnog rizika, ali ne dokazuju da jedno izravno uzrokuje drugo.
Ipak, podaci jasno sugeriraju da bi vrijeme odlaska na počinak moglo biti jednako važno kao i ukupno trajanje sna te da za naš unutarnji sat nije svejedno u koje doba noći spavamo.
