U našoj rubrici Lipa rič dalmatinska bavimo se starim dalmatinskim ričima, a nakon što smo u prošloj 'epizodi' proćakulali sa šjor Josipom i njegovim kumpanjonima o faćkanju divojaka, mistima na koja se išlo u škuribandu i ćirenju kroz abain, ovoga puta odlučili smo se pozabaviti ričima kojima se u Dalmaciji opisuje kad se kogod potuče ili primlati.
Ono što nas je iznenadilo jest bome poduži popis riječi koje Dalmatinci koriste za riječ tući/pretući nekoga. To možda samo još jednom dokazuje kako su Dalmatinci itekako domišljati kad je riječ o pi*darijama.
I kad u našoj lipoj Dalmaciji netko upadne u kašetu brokav (nevolju) bilo bi mu bolje da ne palamudi (pravi se pametan) i da se ne pača (miješati se gdje mu nije mjesto) nego da škiva (pobjegne) jer bi inače moga dobit po kostima ili po tintari.A moglo bi mu se dogodit i da ga kogod ćinkvantata, izbije, klepne, lupi, mlatne, školpiza,...
Ajmo nabrajat:
Digni mi živce, opizdit ću te!
Opalit ću te!
Plesnit ću te!
Trisnit ću te!
Zalipetat ću ti plesku da će ti se glava okrićat tri dana!
Puknit, prokinit, prisvirit, probit, puntat,...
Razvalit ću te ko vola u kupusu!
Spucat, speštat, sašit, stuć,...
Smirit ću te s tim zidom!
Zalopatit, zavidat, zviznit, zalipit,...
Sve to bi mu se moglo dogodit, a moga bi dobit i kacot (lagani udarac zglobom savijenog srednjeg prste stisnute šake po glavi). Da ne bi bilo većeg belaja najbolje mu se skupi i poć ća da ne bi bila i koja čvoka na glavi.
[Plavo]
Naša povijest, kultura, baština, sve je to satkano u našim dalmatinskim ričima.
I trebamo ih čuvati od zaborava, njegovati i baštiniti, a našom novom rubrikom 'Lipa rič dalmatinska' za cilj imamo upravo to: baštinu poštovati, o njoj učiti, njegovati ju i živjeti kao jednu od važnih sastavnica kulturnog identiteta kako bi je sačuvali za sve buduće naraštaje kojima se ostavlja u nasljeđe kao što ju je netko nekada davno ostavio nama jer je ona jedan od temeljnih stupova društvenog razvoja.[KRAJ]
