Međunarodni dan svjesnosti o razvojno jezičnom poremećaju se obilježava u petak, 16. listopada 2020. Posljednjih nekoliko godina je u porastu učestalost djece s teškoćama u komunikaciji i razvojno-jezičnim poremećajima. Njega treba shvatiti ozbiljno jer može povećati rizik od slabijeg uspjeha u školi, nezaposlenosti i manjka samopouzdanja u odrasloj dobi. Također, u približno dvije trećine djece s trajnim jezičnim poremećajem dolazi do promjena u ponašanju pa su učestalije agresivna ili se povlače u sebe. Kod tinejdžera je dva i pol puta veća vjerojatnost simptoma depresije.
Da bi intervencije bile učinkovite one moraju biti visoke kvalitete i dovoljnog trajanja. Roditelji su sve više senzibilizirani za rani dječji razvoj te traže stručnu pomoć kad uoče kašnjenje u jezično-govornom razvoju ili neke jezično-govorne teškoće u svog djeteta. Ipak, ponekad je put do tražene stručne podrške dug i iscrpljujući. Logopedi koji rade u sustavima zdravstva, socijalne skrbi te odgoja i obrazovanja preopterećeni su brojem djece s teškoćama, a liste čekanja za terapiju se penju i do godine dana, navodi prof. dr. Joško Markić, član predsjedništva SDP Split i gradski vijećnik.
Rana intervencija je iznimno bitna jer se mnoge teškoće mogu spriječiti ili ublažiti ukoliko su prepoznate na vrijeme. Na području Splita djeluju četiri vrtićke Ustanove u gradskom vlasništvu. Na skoro 5000 djece koja su upisana u njih, zaposleno je 5 stručnih suradnika logopeda, a samo jedna ustanova ima vlastiti kabinet. Imajući u vidu da skoro svako treće dijete ima neki oblik jezično-govorne teškoće, iznimno je važno u gradskim vrtićima, kao i u privatnim i vjerskim vrtićima koji skrbe za dodatnih 1500 djece, čim prije ojačati ovaj segment.
Porast broja djece s teškoćama objašnjava se češćim korištenjem mobilnih uređaja, videoigara i televizije tijekom ranog razvoja kao i sve većim brojem neurorizične djece u kojih je veća pojavnost razvojnih poteškoća, kazala je Danijela Matulić, magistra logopedije. Na Zavodu za zapošljavanje trenutno nema niti jednog nezaposlenog logopeda u našoj županiji. Većina ih radi u Zagrebu zbog većeg broja ponuđenih radnih mjesta. U Zagrebu, u prosjeku, na jednog logopeda u predškolskim ustanovama dolazi otprilike 500 djece, a što je dvostruko manje nego u našem gradu. Stipendijama, stimuliranjem mladih i otvaranjem novih radnih mjesta moramo potaknuti da se mladi stručnjaci nakon školovanja vraćaju u svoje lokalne sredine.
Sustavno organiziranim prepoznavanjem razvojno jezičnih poremećaja te pravovremenim i lakše dostupnim tretmanom moramo djeci omogućiti lakše artikuliranje ideja i osjećaja te jačanje njihovih vještina. Nedostupnost logopedskih usluga dovodi do tihe privatizacije ovog segmenta zdravstva i velikog troška obiteljima jer su cijene rada u privatnom tretmanu i po 200 kn po satu.
U sklopu projekta Vrtić po mjeri suvremene obitelji u gradskim vrtićima su privremeno zaposleni logopedi i sada je pravo vrijeme za osmisliti trajnija rješenja na korist djece. Ne smijemo rasipati novac na privremene projekte, a dopustiti daljnje zanemarivati ove problematike. Moramo djeci i mladima pomoći da ostvare svoj puni potencijal. Jedino su sretni i zadovoljni sugrađani jamac sretnog i uspješnog grada, zaključio je prof. Markić.
