Prošli tjedan smo s javnošću podijelili priču Diega Chacona, 25-godišnjeg mladića iz Venezuele, koji je stigao iz Južne Amerike u Split završiti studij medicine. Njega smo upoznali tijekom planinarenja na Mosoru, a priča je izazvala more pozitivnih reakcija.
POVEZANI SADRŽAJ
Nekoliko dana kasnije smo upoznali još jednu osobu s gotovo istom pričom, samo što ovaj put naš sugovornik ne dolazi iz siromašne južnoameričke zemlje, nego iz jedne od najbogatijih država svijeta - Kanade. U međuvremenu je radio i u Katru, da bi naposljetku završio u Splitu.
Glavni lik priče se zove Jeremy Moore, novopečeni liječnik, koji je spremno pristao podijeliti s nama svoju uistinu zanimljivu priču.
Tko je Jeremy? U kratkim crtama nam reci najbitnije informacije o sebi.
- Imam 32 godine i dolazim iz grada Placentia u Newfoundlandu, Kanada. Diplomirao sam na Medicinskom fakultetu u Splitu u srpnju 2020. godine. Posljednih deset godina sam živio u inozemstvu. Četiri godina sam bio paramedic instruktor (hitna pomoć) na Kanadskom sveučilištu u Dohi u Kataru. To mi je bila odlična polazna točka za ono što je kasnije uslijedilo. Iza sam posjetio Šri Lanku, Indiju, Tajland i Myanmar.
Živio si i radio u Katru. Zašto si izabrao Hrvatsku za mjesto svojeg studiranja?
- Sveučilište na kojem sam radio je unaprijeđivalo svoj paramedic program u bolnički program za napredu njegu. Kako bih se što bolje pripremio za to, stipendirali su me, a laboratorijske vježbe i klinički smještaji su se održavali u Danskoj, Bosni i Heregovini i u Hrvatskoj. Iznenadilo me što svaka ambulanta u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini ima vlastitog liječnika, što je bilo novo iskustvo za mene. Radio sam blisko s timovima prve pomoći, što je ponovno u meni pobudilo interes za medinski fakultet. Bio sam presretan kada sam saznao da postoji studij medicine na Engleskom jeziku u Splitu. Bilo mi je teško napustiti radno mjesto i sjesti opet u školsku klupu, ali drago mi je što sam to napravio i mislim da je bila prava odluka.
Tvoj hobi je rally. Reci nam nešto o toj ljubavi. Što je najluđa stvar koju si napravio?
- Prije dolaska u Hrvatsku, s prijateljem sam sudjelovao na Mongolskom rallyu. To je bilo nevjerojatno iskustvo s početkom u Londonu i završetkom u Ulaanbaataru u Mongoliji. To nije bila klasična utrka jer je svaka ekipa mogla odabrati svoju rutu ovisno o državama koje želite vidjeti. Proputovali smo kroz 23 zemlje i prešli skoro 16.000 kilometara. Bili smo u mogućnosti posjetiti zemlje koje nisu na svakodnevnom popisu zemalja koje bi netko htjeo posjetiti. Tadžikistan, Uzbekistan, Kirgistan, Kazahstan i Rusija su neke od njih. Putovanje smo odradii u Fiatu Punto iz 1997. godine jer je pravilo bilo da se rally mora odvoziti u starom autu ili autu s motorom snage do 1.000 kubičnih centimetara. Iskustvo je bilo nevjerojatno ali i ekstremno teško, mnogo pogrešnih skretanja, kvarova vezanih za auto i probušenih guma. Većina noći su provedene kampirajući negdje sa strane ili u najjeftinijim motelima. Rally je trajao ukupno 43 dana.
Kakvi su Hrvati kao ljudi? Jesi li se susretao s predrasudama?
- Imao sam vrlo dobro gostoprimstvo kad sam došao u Hrvatsku. Čim sam došao stao sam u kući kod jedne vrlo pristojne i ljubazne žene koja mi je pomogla s poreznim obavezama i preseljenjem bez ikakvog ustručavanja. Sretan sam zbog stjecanja novih prijateljstava u Hrvatskoj za koje sam siguran da ce trajati čitav život. Nikad se nisam susreo s predrasudama od strane Hrvata dok sam bio tu. Koga god sam upoznao u Splitu, nije mi bio odbojan.
Dolaziš iz Kanade, jedne od najbogatijih zemalja svijeta. Što misliš o životnom standardu u Hrvatskoj?
- Čini mi se poprilično dobar. Ritam života u Splitu je mnogo opušteniji nego u Kanadi. Ipak, primjetio sam da je Kanada mnogo tehnološki naprednija od Hrvatske. Ovdje se dosta toga oslanja na papir i dokumentaciju, što u Kanadi nije slučaj. Iako sam vidio mnogo napretka u tom smislu dok sam u Hrvatskoj, ipak postoji još infrastruktura koje još nisu u dohvatu s tehnologjiom.
Što želiš specijalizirati i zašto?
- Želja mi je specijalizirati se u području hitne pomoći. Jedan od glavnih razloga za napredovanjem od bolničara do doktora je da povećam raspon odnosno doseg u polju hitne pomoći. Ne samo da je to napredovanje koje moram odraditi, nego imam strast za terenske radove i uzbuđen sam zbog poboljšavanja mojih vještina i ukupnpg znanja.
Kako ćeš pamtiti Split? Reci nam neka svoja najbolja iskustva koja si doživio ovdje.
- Imam toliko dobrih uspomena vezanih za Split iako sam mnogo vremena proveo u sobi učeći. Posjetio sam većinu obližnjih otoka i plaža, koliko god sam mogao i imao vremena. Hrvatska mi je bila prvi uvod u stvari kao što su europski dućani s božićnim ukrasima. Hrvatska ima prelijepu prirodu, pogled s Marjana i s planine Mosor je apsolutno zapanjujuć. Veliki sam fan serijala Igra Prijestolja pa je odlično što sam mogao posjetiti neke od lokacija u Splitu i Dubrovniku gdje se snimala serija.
Živjeti blizu Dioklecijanove palače je također bilo vrlo lijepo. Šetanje starim prolazima i ulicama je bilo kao povratak natrag u vrijeme. Toliko puno prošlosti ima na tako malom mjestu!
Postoji li nešto što bi promijenio?
- Jedino što me živcirala činjenica da nisam naučio jezik onoliko dobro koliko sam se nadao, ali to je bila moja krivica. Mislim da bih se više uklopio i ušao u društvo da sam bolje naučio jezik čime bi također i moje iskustvo u bolnici bio mnogo lakše za učenje. Bilo je teško jer sam uvijek bio s studentima iz drugih zemalja a naš program je bio na engleskom.
Vraćaš se u Kanadu. Želiš li ikada opet doći u Split?
- Danas se vraćam i mislim da nisam još spreman za odlazak. Split je bio moj dom posljednjih godina i u ovom trenutku se ne mogu zamisliti da živim negdje drugdje. Defnitivno se želim vratiti u Split, radije što prije nego kasnije. Bio bi mi san nekad u budućnosti imati svoju kuću u Splitu. Moj ostanak kući u Kanadi bi trebao biti vrlo kratak jer se nadam da ću se zaposliti kao liječnik u Irskoj do kraja ove godine, tako da ako sve bude išlo po planu moja sljedeća veliki životni potez će vrlo brzo doći.
Što na kraju želiš poručiti Splitu?
- Hvala! Ne mogu niti dočarati koliko mi je življenje u Splitu pomoglo da se oblikujem kao doktor i nadasve kao osoba. Naučio sam mnogo o sebi živeći ovdje i ne znam kakva bi osoba bio da nisam bio u Hrvatskoj. Zahvalan sam zbog svojih prijatelja koji su praktički moja hrvatska obitelj, profesorima i svoj podršci koju sam imao tijekom ovih šest godina. Definitvno ću zauvijek u sebi imati dio Hrvatske nakon što je napustim.
Split i njegovi ljudi su bili vrlo dobri prema meni tokom ovih godina i reći zbogom će biti izuzetno teško!
