O soparniku se više ili manje sve zna. Od kad ga je "priznao" i UNESCO, popularnost mu je odletjela u nebesa, pa je ova naša slastica od sirotinjske spize postala neizostavna na bilo kakvom ozbiljnijem događaju u Dalmaciji. Uz sve dobre stvari koje je donio ovaj vid popularizacije, dogodile su se i neke loše, a vezane su uz masovnu proizvodnju. Naime, gotovo je nemoguće da jedna osoba ili OPG izbaci u jednom danu više desetaka kvalitetnih soparnika, barem ne onakvih kakvi se rade po poljičkim kominima.
Ako nekome cijela od 40 eura, koliko ovih mjeseci "mirita" ova delicija, zvuči previše, vjerojatno nikada nije gledao proceduru izrade pravog poljičkog soparnika. Koliko tu vremena, truda i znanja treba - od onog branja drva za potpalu, pa do skidanja soparnika sa soparnika, najbolje znaju oni koji ga prave.
Pomodarstvo je donijelo do toga da se soparnik zna danas raditi i bez da se peče na kominu, što je možda i u redu za sve one koji iz bilo kojeg razloga (više) nemaju svoj komin pa nešto slično soparniku naprave u pećici svog štednjaka.
Iako će neki reći suprotno, u nekim krajevima srednje Dalmacije, osobito na rubnim ili pograničnim dijelovima nekadašnje slavne Poljičke knežije, radio se ili se još uvijek radi -slatki soparnik. Uz sve standardne sastojke poljičkog soparnika, u slatki se još dodaju - grožđice (suvice), orasi, a neki još dodaju šećer ili med, pa čak i lješnjake. Takvo što i danas se radi u dijelovima Stobreča, Strožanca, Žrnovnice, Kučina pa i u samim Poljicima, poput jednog zaselka u Donjem Sitnome.
Goran Matković živi u Kučinama, a slatki soparnik ga je naučila raditi njegova majka Žrnovčanka.
- Moja majka je ovo jelo najčešće radila u dane posta poput Badnjaka, čiste srijede i posnih dana. Ovakav soparnik bio je skup za raditi zbog bogatstva sastojala poput suvica, orija i dosta ulja.
Moja majka je iz Žrnovnice, a nastavila je slatki soparnik raditi nakon udaje u Kučine. Ja za drugi soparnik nisam ni znao osim za slatki. Tek prije 20-ak godina kada je uslijedila masovna proizvodnja, doznao sam za "obični" soparnik, - kazuje nam vrijedni Matković.
Naglašava da se slatki soparnik radio za malo važnije goste. Potom nam je otkrio tajnu izrade slatkog soparnika.
"Soparnik pečem 20-ak minuta jer je on sadržajem bogatiji nego uobičajeni. Jako je bitno da se vatra na kominu dobro razgori, potrebno je minimalno sat vremena. No puno toga igra ulogu; kakva je podloga na kominu, kakva su drva, je li komin već zagrijan, koji je dio godine jer je različito ljeti i zimi. Onaj tko peče, poznaje svoj komin.
Veći dio procedure izrade slatkog soparnika je identičan "običnome". Kada se soparnik ispraši nakon pečenja, namažemo maslinovim uljem stranu koja je bila gornja za vrijeme pečenja, a nakon toga ga okrenemo. Na "čistu" stranu utrljamo luk. Ja suvice sameljem na mašinu od mesa te dobijem gustu "kašu". Netko u nju doda malo prošeka, ako ne, onda se doda malo vode da se ta smjesa može razmazati po tijestu. Bitno je da se gornja strana ne maže uljem prije stavljanja suvica jer se ništa ne bi primilo. Potom se po svemu razmaže ulje, pinelom ili rukom. Po tome se onda pospe u sitno isjeckani orah. Nakon svega pospe se malo cukra", govori nam Goran koji je svoje umijeće pokazao pred našim kamerama.
Iz prve ruke vam možemo potvrditi da je slatki soparnik prava delicija i da bi bila prava šteta da znanje o njegovoj izradi nestane. A video izrade slatkog soparnika možete pogledati u nastavku:
